Foto: Pixabay

To je velško selo bilo u teškoj situaciji i činilo se nemogućim pridobiti ljude da povjeruju. „Jesi li sad spreman otići?“ upitao me onaj čovjek kojemu sam poslao razglednicu. No jedan nas je bračni par pozvao i primio u svom domu. Upitao sam ih: „Zanima me koliko vas je u selu spremno moliti?“ Nitko nije želio moliti. Tražio sam sedam dobrovoljaca koji su voljni pomoliti se za oslobođenje ovog čovjeka koji je toliko trpio.

Kada Bog nešto kaže, tko sam ja da ne vjerujem u to?

Rekoh tada muškarcu i ženi koji su nas primili u svoj dom: „Računam na vas dvoje, ovdje smo moj prijatelj i ja, tako da nam trebaju još tri osobe.“ Obrativši se skupini ljudi rekao sam im da neke od njih očekujem da nam se ujutro pridruže u molitvi za Lazarovo uskrsnuće. Nikada mi nije bilo stalo do toga što će ljudi misliti o meni. Kada Bog nešto kaže, tko sam ja da ne vjerujem u to? Rekao sam im da te večeri neću ništa jesti.

Kada sam legao u postelju, činilo se kao da je đavao pokušao na mene svaliti sve ono što je mučilo onoga sirotog čovjeka. Probudio sam se kašljući i trpeći bolove kao da sam obolio od tuberkuloze. Spustio sam se s kreveta na pod i zavapio Bogu da me oslobodi od vlasti đavla. Vikao sam toliko glasno da su se mogli probuditi svi koji su spavali u toj kući, ali nitko se nije ni trgnuo. Bog me oslobodio, a ja sam se vratio natrag u krevet slobodan kao nikada dotad.

U šest mi je sati rekao: „I ja ću ga uskrisiti.“

U pet sati Gospodin me probudio i rekao mi: „Ne lomi kruh sve dok ga nećeš lomiti za mojim stolom.“ U šest mi je sati rekao: „I ja ću ga uskrisiti.“ Tada sam laktom gurnuo prijatelja koji je spavao pored mene pokušavajući ga probuditi, ali on je samo nešto progunđao. Zatim sam ga ponovno gurnuo laktom i rekao: „Čuješ li? Gospodin kaže da će ga uskrisiti.“

Nitko mi ne može reći da Bog ne uslišava molitve. On uvijek čini više od toga. On nam daje mnogo više od onoga što mi možemo zamisliti ili moliti

U osam sati ponudili su mi doručak, ali su me molitva i post najviše radovali. Uvijek je to tako kada vas Bog vodi. Otiđosmo u kuću u kojoj je Lazar živio, a bilo nas je sveukupno osmero. Nitko mi ne može reći da Bog ne uslišava molitve. On uvijek čini više od toga. On nam daje mnogo više od onoga što mi možemo zamisliti ili moliti. Nikada neću zaboraviti Božju silu koja se spustila na nas kada smo ušli u prostoriju u kojoj je ležao bolesnik. To je nešto prekrasno! Stali smo oko njegove postelje. Držao sam bolesnika za jednu ruku, a jedan od braće primio ga je za drugu. Zatim smo se svi primili za ruke.

Snaga imena Isus

Rekao sam: „Molit ćemo samo izgovarajući Isusovo ime.“ Svi smo kleknuli i tiho izgovarali tu jednu riječ: „Isus! Isus! Isus!“ Spustila se sila Božja, a zatim se opet digla. Pet je puta sila Božja silazila, a zatim se napokon zadržala. Ali Lazar je i dalje nepomično ležao. Dvije godine prije naše molitve netko je također došao i pokušao ga uskrisiti, a đavao je sada iskoristio taj bezuspješni pokušaj kako bi obeshrabrio Lazara. Rekoh: „Ne zanima me što đavao govori; ako je Bog rekao da će te uskrisiti, onda će tako i biti. Misli samo na ono što Bog govori o Isusu.“

„Gajio sam gorčinu u svom srcu i znam da sam ražalostio Duha Božjega. Ležim ovdje bespomoćan. Ne mogu podignuti ruke, ne mogu žlicu primaknuti ustima.“ „Pokaj se i Bog će te čuti“

Kada se po šesti put počela spuštati sila Božja, bolesnikove su se usne počele micati, a niz obraze su mu potekle suze. Tada mu rekoh: „Božja je sila ovdje, na tebi je da je prihvatiš.“ Bolesnik reče: „Gajio sam gorčinu u svom srcu i znam da sam ražalostio Duha Božjega. Ležim ovdje bespomoćan. Ne mogu podignuti ruke, ne mogu žlicu primaknuti ustima.“ „Pokaj se i Bog će te čuti“, rekao sam. Čovjek se pokajao i zavapio: „O, Bože, neka ovo bude na Tvoju slavu.“ Nakon što je to izgovorio kroz njega je prošla sila Gospodnja.

Sjeo sam i promatrao ga kako ustaje. Odjenuvši se, došao je među ljude koji su potom zapjevali zahvalu Bogu. Rekoh mu tada: „Sada možeš svjedočiti o onome što ti se dogodilo.“

Molio sam Gospodina, kada pripovijedam o ovom događaju, da ga vjerodostojno ispričam jer znam da Bog ne voli preuveličavanje. Kada smo ponovno izgovorili: „Isus! Isus! Isus!“ krevet se zatresao zajedno s čovjekom koji je na njemu ležao. Zatim rekoh ljudima koji su molili za njega: „Sada možete napustiti prostoriju. Ovo je Božje djelo. Ovaj čovjek sada sam može ustati.“ Sjeo sam i promatrao ga kako ustaje. Odjenuvši se, došao je među ljude koji su potom zapjevali zahvalu Bogu. Rekoh mu tada: „Sada možeš svjedočiti o onome što ti se dogodilo.“

Sve se to dogodilo po imenu Isusovu, po vjeri u Njegovo ime

Uskoro se Llanellyjem i okolnim krajevima proširio glas da je Lazar uskrsnuo te je mnoštvo ljudi počelo dolaziti k njemu da bi čulo njegovo svjedočanstvo, a Bog je na taj način mnoge privodio spasenju. Ovaj je čovjek iskreno kazivao o onome što mu je Bog učinio, a čuvši ga kako govori, mnogi su se obraćali i rasli u vjeri. Sve se to dogodilo po imenu Isusovu, po vjeri u Njegovo ime, po vjeri po kojoj je On ovome bolesnom čovjeku darovao savršeno zdravlje pred očima sviju.

Iz knjige „Vjera koja raste” autora Smitha Wiggleswortha. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje.

Kupiti ju možete u elektroničkom izdanju ovdje.

Pročitaj i:

Isusovo ime donosi mir u vrijeme panike: Pročitajte ovaj događaj