Duhovnost

FRA EMILIANO ANTENUCCI

Krunica šutnje Isusa i Marije Danas neopisivo silno trebamo Mariju. U vremenima tolikih glasova i buke, ona nam dolazi i kao „Djevica šutnje“. Odvažimo se isprobati i ovaj način proslavljanja Božje ljubavi, po plodonosnom uzoru naše Gospe... U nastavku vam donosimo molitvu Krunicu šutnje Isusa i Marije:

Foto: Screenshot


 

1. Otajstvo poslušnosti u Getsemaniju

Iz Evanđelja po Luki (22, 39 – 46)

Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. Kada dođe onamo, reče im: „Molite da ne padnete u napast!“ I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: „Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!“ A ukaza mu se anđeo s neba, koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti pa im reče: „Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!“

Razmatranje

Poput Isusa, i Marija je izložena iskušenju da odbaci Očevu neshvatljivu volju, da se u strahu povuče od apsurda i okrutnosti križa, koji kao da je poricao sva Božja obećanja, ali ljubav je pobijedila. Njegova poslušnost bila je, zapravo, znak njegove bezgranične ljubavi i njegove neopozive pripadnosti Gospodinu. U tom se trenutku Marija, koja je proživljavala svoju tamu kao i svi ostali učenici, pokazala jakom, slobodnom i iz ljubavi prikovanom uza Sina i očevu volju. U njoj se, kao ženi slušanja i poslušnosti, koje izvire iz vjere i ljubavi, odražava svaka kršćanska duša.

2. Otajstvo molitve

Iz Evanđelja po Mateju (6, 6)

Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.

Razmatranje

Djevica Marija koja moli jedan je od najsugestivnijih naslova koji se pripisuju Majci Božjoj. Njezina šutnja poniznosti najčišća je pohvala, a njezina poslušnost slušanju snažan zagovor. S pravom je rečeno da onoga koji Boga sluša i priziva, Bog i uslišava. Zato slušajte njezinu molitvu. Marija diše božansku riječ i vraća se k Ocu, u Duhu Svetome, u samu Riječ… Njezino cijelo biće bio je kalež koji je izdisao miris tamjana, narda i cimeta, ali ona, lutajući u svojem skromnom nazaretskom okruženju, poznavala je samo miris i okus jednostavnih i uobičajenih stvari svakodnevnog života: miris kruha i ulja te miris ovaca i vune koja se prela. Njezino kućno djelovanje međutim bilo je usklađeno s ritmom njezina čeznutljiva srca da promatra lice Gospodinovo. Moliti i prije svega željeti lice Gospodinovo… Dakle Marija nas zapravo ne uči moliti, nego kako dopustiti da nas oblikuje Duh, koji nas posvećuje i čini nas obožavateljima Boga, slavljenicima njegove milosti i pjevačima njegove slave. Ustvari, molitva je dar milosti, to je Božje djelo u nama.

3. Otajstvo muke Isusa Krista

Iz Evanđelja po Marku (15, 1 – 5)

Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima – cijelo Vijeće – upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. I upita ga Pilat: „Ti li si kralj židovski?“ On mu odgovori: „Ti kažeš.“ I glavari ga svećenički teško optuživahu. Pilat ga opet upita: „Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju.“ A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio.

Razmatranje

Upravo je u nazaretskoj šutnji sazrijevala Riječ, koja je odjeknula širom svijeta. Ali ne prije nego je primila krštenje krvlju, u noći agonije u Getsemaniju i na križu. Šutnja Marije među gomilom koja gleda i viče; Marijina šutnja u susretu sa Sinom, pogled u oči uz put i na Kalvariji, šutnja Velikoga petka i Velike subote; šutnja neizrecive boli, šutnja ekstremna pristanka ljubavi na Očevu volju… Duša Marijina sišla je sa Sinom u podzemlje, kroz mrak kraljevstva smrti, da bi se nagonom ljubavi preobrazila te se vratila u kraljevstvo života u sjaju nove svjetlosti. A kad su ostali zaprepašteni govorili što su vidjeli, ona sama nikomu nije rekla ono što je već vidjela i čula više od bilo koga drugoga. Ostala je u šutnji i razmatranju. Od nje trebamo naučiti onu šutnju koja ne proizlazi iz gajenja snova, ambicija i iluzija, nego iz prihvaćanja realnosti, čak i najneupadljivijih životnih situacija i otvaranja sebe za čudo nepredvidivih Gospodinovih posjeta. Od nje možemo naučiti pravu šutnju, koja je umiranje samomu sebi da bismo živjeli u Kristu.

4. Otajstvo Marijina skrbništva nad Sinom Božjim

Iz Evanđelja po Luki (2, 19)

Marija je pomnjivo pamtila sve što su govorili i razmišljala je o tome u svojem srcu.

Razmatranje

Ona koja je već u nebeskoj slavi, bila je poput hodočasnika na zemlji i hodila grubim stazama; svoje je srce istrošila u danima i noćima ispunjenima ljudskom čežnjom i tjeskobom. Pomislite samo na tri dana neprestane potrage za malim Sinom koji je ostao u Jeruzalemu! U svojem svakodnevnom životu Marija nije mogla ne vidjeti smisao svojeg života u odnosu na svojeg Sina; ona je rasla u nadi živeći kao siromah, koji je jedino mogao računati na Boga, na Svevišnjega, koji joj je dao toga jedinog Sina milosti. Sadržaj njezine nade nije nam dokraja poznat, ali znamo da je to otajstvo milosti, koja ju je vodila u svim trenucima i događajima njezina života.

5. Otajstvo Marijine vjere u Boga

Iz Evanđelja po Ivanu (19, 25 – 27)

Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: „Ženo! Evo ti sina“ Zatim reče učeniku: „Evo ti majke!“ I od toga časa uze je učenik k sebi.

Razmatranje

Stiglo je strašno vrijeme tame i činilo se da uništava tu upornu nadu zauvijek. Mariju očaj samo što nije obuzeo. Ondje, pod križem, Majka je bila kao zid i bedem protiv valova smrti koji su pokušali slomiti posljednju nadu čovječanstva. Pobijedila je Marija, zajedno s Isusom, neprestano ostajući uz Riječ koju je čula, Riječ koja se u njoj ispunila i koja se još uvijek ispunjavala u njezinu srcu probodenu mačevima koji su probili srce Sina. Iz njega su potekle rijeke žive vode koje teku u vječni život. Prihvaćajući tu žrtvu, Marija je mogla čekati zoru trećeg dana i proliti suze kao rosa da proklije Život zatvoren u grobnici.

Pomolimo se!

O Marijo, Gospo Šutnje,
ti koja si bila utroba Vječne Riječi,
pomozi svojoj djeci
da slušaju riječ ljubavi,
koja kao rijeka žive vode izlazi iz Isusova boka.

Podari nam uho da se otvorimo
njegovu glasu, koji svojim dodirom ljubavi
pretvara naš život i našu povijest
u umjetničko djelo obojeno svjetlom i ljubavlju.
O Marijo, Djevice Slušanja,
pomozi nam vidjeti putove života
i obrise Nebeskog Oca,
koji nas ljubi na jedinstven i neponovljiv način
i vodi nas u vječnost.

O Marijo, pomozi nam da ljubimo onako kako Bog želi,
da bismo mogli živjeti
u vječnoj radosti zajedno s anđelima i svetima.

Amen.

Iz knjige „Gospa od šutnje“ autora fra Emilijana Antenuccija, duhovnoga sina Padra Pija.

Molitvenik možete kupiti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh