Svetac dana

12. SIJEČNJA

KRŠTENJE GOSPODINOVO Tim činom Isus naviješta da će zbog grešnika ići do kraja, da će umrijeti za njih

KRŠTENJE GOSPODINOVO Tim činom Isus naviješta da će zbog grešnika ići do kraja, da će umrijeti za njih

Isusovo krštenje na Jordanu/ foto: Shutterstock


 

Krštenje Gospodinovo slavi se prvu nedjelju nakon Bogojavljenja. O tom velikom događaju izvještavaju svi evanđelisti, a prema njima sveti Ivan Krstitelj krstio je Isusa na rijeci Jordanu. Kada je Isus izašao iz vode, molio se, ugledao otvorena nebesa i Duha Svetoga poput goluba gdje silazi na njega, a glas se zaorio s nebesa: „Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“

…uranjanjem u vodu prilikom krštenja na Jordanu, On se solidarizira s grešnicima i simbolizira nastajanje nečeg novog

Vrhunac Isusova skrovita zemaljskog života bilo je krštenje na Jordanu. Tada je počeo njegov javni život. Isus se nije trebao krstiti zbog toga da mu se oprosti istočni grijeh, jer je kao čovjek od začeća bio pun Duha Svetoga. Božanska osoba je oduvijek, od vječnosti, jedno s Ocem i Duhom Svetim, ali uranjanjem u vodu prilikom krštenja na Jordanu, On se solidarizira s grešnicima i simbolizira nastajanje nečeg novog, što prije nije postojalo. Tim činom Isus naviješta da će zbog grešnika ići do kraja, da će umrijeti za njih.

Sveti Ivan evanđelist odmah na početku svoga Evanđelja, nakon svečanog i dogmatski dubokog „Proslova“, opisujući svjedočanstvo Ivana Krstitelja, za Isusa govori: „Ivan je svjedočio još: Vidio sam Duha gdje siđe s neba kao golub i ostade na njemu. Ja ga nisam poznavao. Ali mi onaj koji me posla da krstim vodom reče: Na koga vidiš da silazi Duh Sveti i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim. I ja to vidjeh i svjedočim da je on Sin Božji“ (1, 32-34).

Isusovo djelo po Duhu Svetomu označeno je kao božansko i stvaralačko, jer će po njemu…

Isus se krstio na početku svoga javnog djelovanja; njegov nastup potvrđuje sam nebeski Otac, ali se uz njega javlja i Duh Sveti. Sveti Matej piše: „Kad je Isus bio kršten, odmah iziđe iz vode. Iznenada se otvoriše nebesa te on vidje Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na njega“ (Mt 3, 16). Tako Isus započinje ostvarivanje svoga spasiteljskoga djela u sili Duha Svetoga. Tu stvarnost opisao je i majstor pera, sveti Luka: „Za krštavanja svega naroda bi kršten i Isus. Dok se molio, otvori se nebo, siđe na njega Duh Sveti u tjelesnom obliku poput goluba“ (3, 21-22). Silaženje Duha Svetoga nad Isusa označava silu koja silazi na njega i koja ga ispunjava, dajući tako čitavom njegovom djelu, od početka, proročki, milosni značaj prvoga reda. Isusovo djelo po Duhu Svetomu označeno je kao božansko i stvaralačko, jer će po njemu svatko tko ga prihvati postati novo stvorenje. Sva četiri evanđelista spominju da se Duh Sveti pojavio nad Isusom u obliku goluba, dakle, nečega tjelesnoga, našim očima zamjetljivoga. Bog se, dakle, ne očituje samo u apstraktnom mišljenju već dopušta da ga osjetimo i doživimo i u slikama, znakovima, usporedbama. Na taj način izlazi nam u susret i prilagođava se svom duhovno-tjelesnom stvorenju.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh