Duhovnost

KRŠĆANSKO UFANJE Što učiniti kad se život čini beznadnim Samo je Bog razlog i izvor sve nade

Što učiniti kad se život čini beznadnim

Nedavno sam pročitala knjigu Mikea Pacera Milost i nada, koja me je ispunila nadom! U današnjem su svijetu mnogi slomljeni i osjećaju se beznadno. Zašto toliki ljude gube nadu u svojim životnim situacijama?


Možda je zato što im nitko nikada nije rekao za Božju milost i ljubav. Kao kršćani, možemo naći i povratiti nadu i kad je izgubljena. Spomenuta knjiga nadahnula me je ne samo da rastem u kreposti, već i da rastem u nadi i ufanju, ali i da širim to Božje milosrđe i nadu koju sam otkrila.

Što je nada?

Katekizam Katoličke Crkve najljepše moguće objašnjava što je to nada:

Ufanje (nada) je bogoslovna krepost po kojoj čeznemo za nebeskim kraljevstvom i vječnim životom kao za svojom srećom, stavljajući svoje pouzdanje u Kristova obećanja i oslanjajući se ne na svoje sile, nego na pomoć milosti Duha Svetoga. „Držimo nepokolebljivim ispovijedanje naše nade, jer je vjeran Onaj koji je obećao“ (Heb 10,23). Duh Sveti je bogato izliven „na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga“ (Tit 3,6–7).

Krepost ufanja odgovara čežnji za srećom što ju je Bog stavio u srce svakoga čovjeka; ona obuhvaća očekivanja što ih nadahnjuju ljudske djelatnosti; pročišćuje ih i upravlja prema Kraljevstvu nebeskom; čuva od malodušja i podržava u svim časovima napuštenosti, širi srce u iščekivanju vječnog blaženstva. Polet nade čuva od sebičnosti i vodi k radosti ljubavi.

Kako možemo naći nadu kad se osjećamo beznadno? Odgovor na to pitanje daje knjiga Milost i nada.

 1. Upoznajte razlog svoje nade – Boga

Samo je Bog razlog i izvor sve nade. On nam daje snagu da možemo naći nadu u svim okolnostima i izlijeva na nas milosti i dar svojega Svetog Duha. Iako će nas svijet u tome pokušati omesti, ne smijemo nikada zaboraviti na Boga.

2. Čitajte Bibliju, nauk Katoličke crkve i tekstove svetaca

Čitanje o onima koji su bili prije nas na ovom svijetu nadahnut će nas da stavimo svoje pouzdanje u Boga. Svijest o tome da je Bog isti danas, jučer i zauvijek može nam pomoći da se pouzdamo u to da će i nama pomoći kao što je pomogao svim muškarcima i ženama u prošlosti koji su se u njega pouzdali.

3. Idite na misu i aktivno sudjelujte u sakramentima

„Nadati se nekada zahtijeva i tjelesni čin. Možemo ići na misu, sjesti pred tabernakul, kleknuti pred izloženo Presveto, poći na hodočašće, moliti naglas ili samo šapćući riječi: ‘Isuse, vjerujem ti!’ čak i kad nam to ne daje nikakvu utjehu.“

4. Budite ustrajni i radosni

Znamo da svatko prolazi patnju i kušnje. U takvim trenutcima moramo ili izabrati nadu ili završiti u očaju. Ne možemo se nadati svojim silama. Bog želi da svoju nadu stavimo u njega. Potreban je naš voljni čin pouzdanja. Moramo moliti i vapiti Bogu, izvoru svake nade, da nam pomogne naći nadu u našoj teškoj muci i nevolji. I on će to učiniti. A kada molimo i u zajedništvu smo s Bogom, nećemo zaboraviti na njegovu ljubav i da nas on nikada neće napustiti.

Autor: Becky Roach (Catholic Link; Book.hr)

Preveo Josip Sinjeri

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh