Foto: Shutterstock

Djeca tako začeta – nakon što odrastu i stupe u bračne odnose – vrlo često pate od stalnog osjećaja krivnje…

(…) Ponekad roditelji, posebno majka, zbog različitih razloga smatraju da se dijete nije smjelo začeti, osobito kad do začeća dođe u preljubu, predbračnim odnosima ili u silovanju. Sve majke nemaju jednako izgrađenu svijest o odgovornosti, tako da sve nipošto ne reagiraju na isti način. Ipak mnoge majke osjećaju duboku krivnju zbog začeća koje se dogodilo na ‘neprimjeren’ način. Djeca tako začeta – nakon što odrastu i stupe u bračne odnose – vrlo često pate od stalnog osjećaja krivnje. Premda je bračni odnos blagoslov Bogom dan svakom braku, takve će se osobe vjerojatno cijelog života boriti s osjećajem da ono što čine nije u redu. Naravno da je ‘neprimjereno’ začeće tek jedan od mogućih razloga koji može dovesti do toga, no svakako je bitan i treba biti iscijeljen!

Dijete može biti začeto u siromaštvu, te je ‘normalno’ da se roditelji boje kako neće moći prehraniti još jedna usta. Ako je taj strah intenzivan, dijete će vjerojatno patiti od kompleksa siromaštva

Vrlo često roditelji ne mogu ‘prihvatiti’ novozačeto dijete iz pukih materijalnih razloga. Dijete može biti začeto u siromaštvu, te je ‘normalno’ da se roditelji boje kako neće moći prehraniti još jedna usta. Pokatkad se djeca rode u obiteljima koje ih bez problema mogu prehraniti ako se odreknu nečega što su prije bili isplanirali. Ako je taj strah intenzivan, dijete će vjerojatno patiti od kompleksa siromaštva. Naime, iako će neka od te djece postati dobrostojeći i bogati ljudi, mučit će ih stalni kompleks da previše troše na sebe. Neće imati problema kad budu trebali nešto kupiti drugima, no kupe li, npr. sebi običan sendvič, imat će dojam da su potrošili previše novca na preskupu salamu. Takve osobe često pokušavaju ‘opravdati’ sebe pred drugim ljudima kad si kupe nešto novo. Mnogi nikad nisu kupili novi automobil, premda su si ga bez poteškoća mogli priuštiti.

Oni koje su roditelji doživjeli kao teret jer su njihovim začećem bili uskraćeni za karijeru ili neki svoj plan, vrlo često trpe od kompleksa iskorištavanja koji se, uz ostalo, može očitovati i kao nekontrolirana škrtost.

Ima i slučajeva da je jednom od roditelja, ili čak oboma, potpuno svejedno što se dijete začelo te se do njegova rođenja ne vezuju osjećajno uza nj ni na koji način. I takva djeca mogu imati određeni kompleks identiteta, no to ovisi i o spletu drugih okolnosti. (…)

Radost Isusova dolaska na ovaj svijet polako postaje radost našega dolaska na svijet

Moleći prvo otajstvo radosne krunice, sjedinjujemo se s Isusovim začećem. Radost njegova dolaska na ovaj svijet polako postaje radost našega dolaska na svijet. Ljubav kojom je bio prihvaćen od svojih roditelja polako postaje i naša ljubav. Počinjemo shvaćati kako smo na svijet došli kroz svoje roditelje te kako je naš pravi otac Bog koji nas je posinio smrću svoga Jedinorođenca na križu. S tog istog križa Sin nam je dao Majku. Njihova nas ljubav nikad neće razočarati. (…)

Dakle, u prvom otajstvu radosne krunice dobivamo:

‒ prihvaćanje i smisao vlastitog života i života onih za koje molimo;

‒ iscjeljenje negativnih utjecaja u času začeća, pa otad sve do vremena kad su roditelji za nj saznali, te oslobođenje od osjećaja odbačenosti, neželjenosti, krivnje i manje vrijednosti, nastalih u vremenu oko i nakon začeća;

‒ prihvaćanje Božje pomoći na najrazličitije načine pa i po izravnom utjecaju anđela u naše živote (…)

Nastavak teksta pročitajte u knjizi „Krunica – kako djelotvorno moliti krunicu” autora Josipa Lončara. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu do 30. studenoga možete nabaviti po sniženoj cijeni za 56 umjesto 80 kuna – ovdje.

Book.hr