„Križni put – razmatranja” oca Pelanowskog sastoji se od dva križna puta. Prvi je namijenjen individualnom, osobnom razmatranju a drugi za zajedničku pobožnost (u župi, u obitelji, molitvenim zajednicama…)

Isusu je glavni cilj bio da nas, koliko je moguće brzo, oslobodi od patnji i dovede u radost vječnog života. Biti s Njim znači trpjeti najkraće što se može, te čak i patnji dati vrijednost. Biti s Njim znači trpjeti samo zbog toga da se konačno oslobodimo patnji – i jednom zauvijek nacrtamo patnji drugi lik! I to je ta milost koju zovemo MILOSRĐEM!

„I vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oživi zajedno s njime. Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ.“ (Kol 2, 13 – 14)

U nastavku donosimo nekoliko kratkih ulomaka iz knjige.

Najistinitiji od svih putova

Križni put. Taj je put najistinitiji od svih putova, jer je svjedočanstvo ljubavi jače od smrti. Vjerujemo, Isuse Kriste, u tvoju ljubav kakvu imaš za nas, za svakoga od nas; vjerujemo da nikada ne odustaješ od nas; vjerujemo da nikada ne odustaješ od nas, jer si bio spreman na takvu okrutnu smrt samo zbog ljubavi za čovjeka. (Iz Uvoda u drugi križni put)

Budućnost svakog vjernika spašena je po Kristu

Ništa ne budi u čovjeku takva pitanja kao vlastita patnja. I smrt, strah i stid, ropstvo i samoća. To su posljednja iskustva ljudskog postojanja, pred kojima se sami ne možemo sakriti i zato ih je netko morao sakriti pred nama. Bilo je potrebno pokriti nas, stvoriti za nas oslobađajuće sklonište daleko od smrti. Odgovor koji vodi naš pogled u budućnost jest križ. Zašto u budućnost? Moguće je da nam smrt i trpljenje nikada neće biti razumljivi, ali pobjeda nad njima jest jasna kao jutarnja ura uskrsnuća. Ona sve naše rane liječi, jer u njegovim je ranama naše zdravlje. Budućnost svakog vjernika spašena je po Kristu. U Isusovu križu nakupilo se sve što nas je razapinjalo očajem. Prisilno raspeće, koje je onemogućavalo Isusu da pomakne tijelo, trpljenje bez razloga, jer umro je nepravedno osuđen, stid, jer je bio razgolićen, strah, jer se bojao prije raspeća, samoća, jer vapi s križa: „Bože, zašto si me ostavio?“

Sve ono što mene i tebe razapinje u Kristu može završiti samo jednim uspjehom: neprolaznom srećom, uskrsnućem, pobjedom, oslobođenjem, slavom, novim životom, hrabrošću postojanja, kako je to prikladno nazvao Paul Fillich. Križ u nama otkriva te odgovore, da nismo na njemu sami, jer je Isus također na njemu, da bi konačno protumačio patnju, pa čak i smrt. …

Iz Uvoda

Strpljiv prema sebi

Dva su puta: put s križem i put bez križa… Ili ću ja sebe nositi ili će oni mene morati nositi. Ići sa svojim križem znači biti strpljiv prema sebi, voljeti sebe. Ne nositi križ, znači odbacivati samog sebe i prebacivati težinu svojeg postojanja na druge. Kako mnogo ljudi je iskusilo kada u obitelji moraju podnositi nekoga tko ne podnosi sebe, i tada svi osjećaju težinu njegova križa. Tko ne želi činiti pokoru, taj je pokora za druge. Gospodine, daj mi hrabrost življenja, hrabrost postojanja od početka do kraja. … (II. postaja, „Uzmi križ“)

Poštovanje za ljudsko tijelo

Vrlo je mnogo razgolićenih i ranjavanih gesti prema čovječjem tijelu u ovom svijetu, koje ubijaju ljudsko dostojanstvo. Skromnost, sramežljivost, čistoća, djevičanstvo postale su ismijane i napadnute u ime požude i seksualnog iživljavanja. Čovjek iz Arimateje pojavljuje se dakle kao izazov za mene i za tebe da probamo vratiti poštovanje za ljudsko tijelo i ono što je njemu pripisano: seksualnost, plodnost, dostojanstvo i svetost. Tijelo ne može biti profanirano nečistoćom i iskorištavanjem, razgolićenjem i maltretiranjem na golgotama pornografije. (XIII. postaja, „Skidanje s križa“)

„Ne da mi se živjeti!“

Puno češće od Krunice molimo se Bogu riječima: „Ne da mi se živjeti!“ Neuspjesi, gubici, porazi, neispunjeni planovi, napuštanje najbližih osoba, prijevare, iskorištavanja, a također nepravde, koje smo iskusili i učinili drugima, ovisnosti, napokon djelovanje zloduha, koji su se ugnijezdili u obitelji – zbog tih i mnogih drugih razloga nemamo snage živjeti i želimo umrijeti, te vapimo u svojoj duši: „Ne da mi se više živjeti!“ Izlazi to iz nas kada nikoga nema i izgovaramo to na takav način da ne čujemo same sebe. Ne znamo kako si pomoći s tom velikom nadgrobnom željom da ne živimo, koja je u nama prouzročena djelovanjem zloduha. Ta oni su prouzročili ljudske nesreće i ugurali ih u grijeh, potaknuli nepravde i slomove… Ne znamo kako se od toga osloboditi, pa glumimo da toga nema, glumimo pred drugima i pred sobom da imamo uspješan život. Pokušavamo o tome ne misliti, bježimo od sebe i drugih ljudi – živimo njihovim životima, a ne svojim. Kada počinje smrt? Tada kada prvi put iz ljudskih usta izlazi vapaj: „Ne da mi se više živjeti.“ Ta odbojnost jest kao grobno dno, zabarikadirano kamenjem straha, zamotano platnima i pokrovima užasa, ali i dalje postoji u unutarnjosti moje duše.

Zato si umro i dao si se položiti u grob, na samo dno. (XIV. postaja, „Grob“)

Volim te više nego što te mrzi smrt!

Ja te svojom moći i voljom izbavljam od smrti, od svake smrti i iz svega što je smrt za tebe, iz svega što je za tebe mrtvilo, tuga, umiranje. Volim te više nego što te mrzi smrt!

O autoru

Otac Augustyn (Petar) Pelanowski (1963.; Ostrowiec Świętokrzyski, Poljska) pripada redu pavlina. Omiljeni je propovjednik, voditelj karizmatskih seminara i duhovnih vježbi, slikar… Duhovnik je u pavlinskoj bogosloviji u Krakovu. Vrstan je poznavatelj i „prevoditelj” Svetog pisma, te uistinu živi objavljenom Riječju. Njegove se knjige na hrvatski jezik prevode zaslugom hrvatskih pavlina.

„Nikada prije niti kasnije nisam čuo tako duboko razmatranje, nikada nisam više dobio za duh i dušu kao slušajući ovaj veliki a tako samozatajni duhovni autoritet. Po njegovoj službi tisuće su zadobile oslobođenje od demonskog tlačenja, ozdravljenje i iscjeljenje.” (p. Marko Glogović, pavlin, utemeljitelj Apostolata za život i udruge „Betlehem”)

Otac Pelanowski autor je i sljedećih naslova: Zašto Bog dopušta patnju, Dom u Bogu, Zvijer i prorok, Odlasci, Ranjeno svjetlo, U potrazi za Božjim duhovnicima, Nema više vremena, Ono najvažnije, Josipov dom, Od Duha do uha, Posljednje duhovne vježbe…