Svjedočanstva

22. KRIŽNI PUT MLADIH VARAŽDINSKE BISKUPIJE

HVALA TI, ISUSE! Bio je to moj prvi križni put izvan zidova crkve… Od 2. do 3. travnja održao se križni put mladih Varaždinske biskupije. Ruta: Kozarevac – Budrovac – Đurđevac. Jelenine fotografije govore tisuću riječi, a Leovi dojmovi se s njima slažu: „Bilo je odlično!“

Iskustvo za pamćenje; foto: Jelena Žinić 

Išli smo većinski šumskim putevima i preko nezaobilaznih Đurđevačkih pijesaka 😎 👌

Bio je to moj prvi križni put. Prvi izvan zidova crkve. Prvi u prirodi. Daleko od svijeta, daleko od tehnologije. Samo mladi i predani kršćani. Božja volja i suosjećanje s Kristovom mukom. Koliko god je to moguće.

Kiša nas je pratila prvog i početkom drugog dana, dok su posljednje postaje bile sunčane

Predivno iskustvo. Hodali smo oba dana oko 20-ak kilometara, bilo nas je dvjestotinjak. Kiša nas je pratila prvog i početkom drugog dana, dok su posljednje postaje bile sunčane.

Definitivno dijelim mišljenje velečasnog Tihomira Koseca koji se u jednom trenutku zapitao: „Pa tko to kaže da su Podravci škrti?“

Koračali smo šumskim putevima od mjesta do mjesta, od postaje do postaje, gdje su nas dočekivali velikodušni župljani s tonama ukusne hrane. Definitivno dijelim mišljenje velečasnog Tihomira Koseca koji se u jednom trenutku zapitao: „Pa tko to kaže da su Podravci škrti?“

Ustanite, hajdemo! Jer nije vrijeme da spavamo!

Zbor Varaždinske biskupije je neumorno pjevao himnu susreta uz uhu pamtljiv refren: „Ustanite, hajdemo! Jer nije vrijeme da spavamo!“ Pjesma se, naravno, nastavljala na geslo koje nas je pratilo tijekom cijelog puta: „Probudi se, ti koji spavaš!“ (Ef 5, 14) A kad smo kod spavanja, svoje snove smo ostavili u učionicama osnovne škole u Kloštru Podravskom. Također, vrijedno iskustvo.

Na križnim putevima je lako upoznavati nove ljude

Jedna od najvećih milosti na križnom putu su definitivno nova poznanstva. Jedan od pokretača križnog puta u Hrvatskoj, Robert Ščuka je rekao kako je na „križnim putevima lako upoznavati nove ljude“. I doista je tako. Svi su otvorena duha i voljni druženja i razgovora. Ni ne čudi, s obzirom na to da znamo tko nas ujedinjuje. A taj koji nas ujedinjuje je sama ljubav, radost i istina.

Za mene je put bio izlazak iz ‘sigurne luke’…

Za mene je put bio izlazak iz ‘sigurne luke’, s obzirom na to da sam u Budrovac stigao, a da pritom nisam prethodno nikoga podrobnije poznavao. Predao sam to Bogu i eto, ni sam ne znam zašto se čudim kako su rezultati tako predivni. Hvala mu na tome.

I na koncu, uspio sam donekle shvatiti težinu i muku koju je prošao Krist. Ali samo donekle. Vjerojatno nikad neću shvatiti kolika je ta žrtva doista. Žrtva vrijedna mene. Tebe. I svih nas.

Hvala Ti, Isuse.

Leo Marković, Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh