Foto: Shutterstock

Jasno je da je svakom „Adamu“ pametnije složiti se da mu je bolje u društvu s „Evom“ jer – Bog ju je stvorio za njega. Naravno, vrijedi i obratno: život žene mnogo je bogatiji i produktivniji ako ga živi u zajedništvu s mužem. Kako bismo u srca onih koji dolaze na naše susrete posijali sjeme ove istine, izvodili smo pjesmu „Trebam te“.

Prilikom gotovo svakog susreta, zamolili bismo muževe i žene da jedni drugima pjevaju riječi te pjesme. Bilo je vrlo zanimljivo gledati ih dok pjevaju stihove. Većina ženâ brzo bi izgovorila riječi; pomalo bi teško pogledale svoje supruge u oči i pjevale im. Većina muževa pak gledala bi ravno pred sebe oprezno izgovarajući riječi. A kada bi se okrenuli prema svojim ženama, izgledali su kao da nose nevidljive ovratnike zbog kojih ne mogu micati vratom. Nismo im nikako mogli pomoći, ali bilo nam je pomalo žao njihovih ženâ.

Zašto nam je tako teško to reći?

S druge strane, moramo reći da je bilo i nekih ženâ kojima je predstavljalo problem svojim muževima javno reći „trebam te“. Vidjeli smo i muževe iznenađenih lica; izgledali su kao da jedva čekaju čuti svoje žene koje im se spremaju svojim anđeoskim glasom otpjevati serenadu te njome pokazati koliko žude za zajedništvom s njima. No, njihovi su osmjesi nažalost brzo iščezli jer je njihovim ženama nedostajao entuzijazam.

Mi se, možda naivno, nadamo da je njihova ukočenost posljedica treme (ili, u nekim slučajevima, treme pred onima koji sjede s njima u klupama). No, nažalost, postoji značajan broj supružnikâ čije neprijateljski raspoloženo držanje odaje ozbiljniji razlog zbog kojega se odbijaju priključiti mnoštvu u pjesmi. Neki od neverbalnih znakova koji su nas zabrinuli dok smo pjevali bili su prekrižene ruke, ukočena čeljust i usne koje se ne namjeravaju pomaknuti. Bojimo se da tim svojim nesudjelovanjem pokazuju da postoji nešto što jedno drugome nisu izrekli:

„Znam da trebamo zajedno raditi na našem braku kako bi on bio uspješan. Ipak, teško mi je s tobom dijeliti brak jer se ponekad osjećam kao da smo u zatvoru. Teško mi je pjesmom ti reći ‘Trebam te’ kada se osjećam zatočeno u ćeliji našega braka.“

‘Nijemi’ pjevači, izgleda, više ne vjeruju u brak kao zajednicu te imaju osjećaj da im je izrečena „doživotna presuda“! Zašto mislimo (i zbog toga smo zabrinuti) da mnogi bračni parovi razmišljaju ovako? Vjerojatno zbog njihovih odgovora na pitanje: „Postoji li nešto što tvoj supružnik čini nakon čega se osjećaš bezvrijedno?“

Postoji li nešto što tvoj supružnik čini nakon čega se osjećaš bezvrijedno?“

Žene:

• Često se osjećam glupo kad ga nešto upitam jer me ismijava.
• Kada postoji neki problem, on se obično isključi i ne želi o tome razgovarati.
• On sjedi i gleda TV i nikada me ne pita trebam li pomoć niti je sâm ponudi.
• Ponekad me ponizi svojim sarkazmom a zatim kaže: „Samo sam se šalio“.
• Stres s posla donosi kući.
• Kada bi mi trebao pomoći, igra igrice na računalu i ‘surfa’.
• Osjećam se bezvrijedno kada me ismijava kao domaćicu govoreći da to nije „pravi“ posao.
• Vrlo često ostavlja nered i očekuje da počistim za njim.
• Osjećam se bezvrijedno kada pred drugim ljudima komentira moju težinu.

Muškarci:

• Napada me verbalno i stavlja pod golem pritisak.
• Omalovažava me pred prijateljima i obitelji.
• Prigovara za gotovo sve.
• Očekuje da budem romantičan, iako mi sama nikada ništa ne daruje niti mi uzvraća na isti način.
• Imam osjećaj da nikad nije zadovoljna onime što napravim u i oko kuće.
• Često me optužuje da gledam druge žene. Njezina je ljubomora neopravdana, jednako kao i njezina želja da me stalno kontrolira.
• Ponaša se prema meni kao prema neprijatelju, a ne kao prema prijatelju.
• Često me kažnjava „šutnjom“.
• Kaže mi da sam je povrijedio i onda mi ne želi reći čime.

„Bračno zatočeništvo“

Nakon ovih anonimnih, bolnih priznanja, nije teško razumjeti neke muževe i žene koji se osjećaju kao zatvorenici, a ne kao supružnici. Zbilja je potresno čitati da su neki zadobili duboke emocionalne rane zbog nedostatka nježnosti i suradnje svog partnera. Nije čudno što su riječi „trebam te“ zadnje riječi koje bi netko od njih pjevao svome supružniku.

Supružnici bi se trebali osloboditi okovâ nerazumijevanja kojima su svezali jedni druge, kako bi povratili onu posebnu slobodu potrebnu za međusobnu suradnju. Kad izađu iz „bračnog zatočeništva“, moći će uživati u „bračnim obvezama“ i postati pobjednička ekipa. Iz tog ćemo razloga iznijeti neke savjete koji bi mogli pomoći u uklanjanju ovih prepreka. (…)

Savjete pročitajte u knjizi, a pjesmu „Trebam te” donosimo u nastavku:

Trebam te

Lakše je dvojici nego jednome
Nosit brige životne.
Kad neprijatelj dođe,
Jedan je u nevolji,
Al dvoje će mu se oduprijeti. 

Tako će to uvijek bit
Navod je to istinit.
Muž i žena neka reknu si:
„Trebaš mi… oh, kako trebaš mi“.

Ruku držiš mi.
Padnem li, ti ćeš me podići.
Hladna je noć bez tebe,
Al kad pored mene si,
Zajedno se grijemo mi. 

Najbolje bilo bi
Da nas Bog oboje zagrli.
Tada će nas troje bit,
Teško će nas život slomit. 

Tako će to uvijek bit
Navod je to istinit
Muž i žena neka reknu si:
„Trebaš mi… oh, kako trebaš mi“.

Iz knjige Stevea i Annie Chapman „Vruće teme – što supružnici ne govore jedno drugome”. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Do nedjelje, 12. kolovoza, knjigu možete nabaviti po sniženoj cijeni od 63 kune (redovna cijena iznosi 90 kuna). Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Posebna pogodnost za sve naše kupce: poštarina za narudžbu u vrijednosti do 200 kn iznosi svega 10 kn dok je za narudžbu iznad 200 kn besplatna!

Autori: Steve i Annie Chapman