Foto: Shutterstock

Mnogi misle da je vjera svojevrsni anestetik protiv životnih boli, bijeg od stvarnosti, postavljanje čiste i svete slike samoga sebe na onu stvarnu, vrlo skromnu i nesavršenu sliku. Droga koja mi pomaže nositi se sa životom, kako je to oštro komentirao Karl Marx.

To nije tako: put vjere započinje upravo u trenutku kada postanem svjestan da mogu postati drugačiji od sebe, iz otkrića da je ono što jesam sirova glina koju lončar želi oblikovati i preobraziti u remek-djelo.

Bez straha, bez izigravanja žrtve, bez branjenja od osude, pozvani smo prepustiti se prosvjetljenju, imenovati sve ono što nas sprječava da budemo istinski slobodni

Sveto pismo obiluje pitanjima:

Adame, gdje si? (Post 3,9)

Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? (Ps 42,6)

Što ćeš ti ovdje, Ilija? (1 Kr 19,9)

Koga tražite? (Iv 18,4)

Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš? (Iv 20,15)

Bez straha, bez izigravanja žrtve, bez branjenja od osude, pozvani smo prepustiti se prosvjetljenju, imenovati sve ono što nas sprječava da budemo istinski slobodni.

Bog nas ne osuđuje, nego nas poziva da svoj život uzmemo u svoje ruke, da izađemo iz kuta u koji smo se zakopali ili u koji su nas stjerali.

Krenimo od onoga što jesmo kako bismo započeli put svjesnosti, obraćenja, promjene, procvata.

Abram postaje Abraham (Post 17,5), Saraja postaje Sara (Post 17,15), Jakov postaje Izrael (Post 32,29), Šimun postaje Petar (Iv 1,42). Kad Bog snažno ulazi u život osobe, sve se mijenja.

Naravno, krenimo od onoga što jesmo: ako sam žirafa, ne postajem lav, ako sam mačka, neću se pretvoriti u orla.

Kao da je život sretan samo ako se živi bez trzaja i bez bolnih pukotina, bez prilagodbe smjera

Ali moći ću postati ljubaznija žirafa ili sretnija mačka.

To se događa na putu, u hodu koji traje cijeli život i koji, dobro je to pojasniti, sa sobom također nosi napor oko promjene, obraćenja, napretka. Kao što se događa u svim iskustvima ljudskog i duhovnog rasta, koja naše društvo, međutim, iz nekog razloga već dugo doživljava kao nepravdu sudbine.

Kao da je život sretan samo ako se živi bez trzaja i bez bolnih pukotina, bez prilagodbe smjera.

Ali takav je život, koji pogrešno smatramo najboljim, balzamirani život.

Ne-život.

Isus, simpatičan lik, došao je, naprotiv, donijeti stvarni život. I u izobilju (Iv 10,10).

Iz knjige „Ovce“ Paola Curtaza. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.