Jasmina Marijanović

STRPLJEN-SPAŠEN

Od konfuzije oko broja prosvjednika mnogo je važnija konfuzija u samom tekstu Istanbulske, koja je protivnike Konvencije i dovela na Trg Svatko tko je to htio, već je mogao vidjeti da je na subotnjem prosvjedu protiv Istanbulske konvencije bilo mnogo više sudionika nego što to neki žele priznati, no od same konfuzije oko broja prosvjednika, mnogo je važnija konfuzija u samom tekstu Istanbulske konvencije, koja je i dovela protivnike Konvencije na Trg…

Od konfuzije oko broja prosvjednika mnogo je važnija konfuzija u samom tekstu Istanbulske, koja je protivnike Konvencije i dovela na Trg

U subotu poslijepodne u medijima smo mogli pročitati priopćenje zagrebačke policije o procjeni ukupnog broja sudionika koji su sudjelovali na prosvjedu protiv Istanbulske konvencije. Policija je utvrdila broj od 5000 ljudi jer, kako su rekli, uz sudionike skupa bio je tu i „veći broj ostalih građana koji uobičajeno subotom prijepodne posjećuju središnji gradski Trg na kojem su se, istodobno (…) održavale i druge aktivnosti”. Prema toj procjeni policije, uzimajući u obzir da površina cijelog trga iznosi otprilike 12 000 m2, ispalo bi da je 58% trga bilo prazno, a da se na ostatku trga na svakom metru kvadratnom nalazila po jedna osoba, dok se na slikama jasno vidi da to nije bilo tako nego da je broj sudionika mnogo veći od te procjene.


Od konfuzije oko broja prosvjednika mnogo je važnija konfuzija u samom tekstu Istanbulske, koja je protivnike Konvencije i dovela na Trg

No od samog broja sudionika na prosvjedu, i konfuzije oko samog broja, mnogo je važnija konfuzija u samom tekstu Istanbulske konvencije, koja je i dovela protivnike Konvencije na Trg.

O čemu se zapravo radi u Istanbulskoj

U emisiji Peti dan, emitiranoj 15. prosinca 2017., Marija Selak je primijetila isto to: da je u Konvenciji prisutna pojmovna konfuzija, odnosno da nije jasno što je rod a što spol, te se zapitala ako je žena spol, zašto se u Konvenciji na nekim mjestima piše o nasilju koje je uvjetovano na temelju roda, a ne na temelju spola. Gledajući kroz prizmu nekih autora koji su se naširoko pozabavili pitanjem rodne ideologije, poput sociologinje Gabriele Kuby, ovaj se propust (pojmovna zbrka) zapravo uopće ne doima slučajan.

Prije nego što prijeđem na samu bit, htjela bih navesti samo nekoliko citata glavne ideologinje rodne ideologije Judith Butler, koje Gabriele Kuby navodi u svojoj knjizi „Svjetska seksualna revolucija” (Uništenje slobode u ime slobode) iz 2012. Tako se Butler pita sljedeće: „Kako bi se najbolje moglo omesti kategoriju spolova, koja podupire hijerarhiju spolova i prisilnu heteroseksualnost?… Zadaća ovoga istraživanja jest decentrirati prisilnu heteroseksualnost… te djelotvorno deregulirati krute hijerarhijske spolne kodove”. U jednom drugom citatu koji je Kuby također navela u svojoj knjizi, Butler tvrdi da je spol samo „konstrukcija koja se s vremenom materijalizirala (…) prisilnim i stalnim ponavljanjem regulatornih norma”.

No ono o čemu Butler teoretizira, dekonstrukcija spolova ne provodi se baš automatski. Kuby izvrsno zaključuje da ako uopće nema spola, do čega Judith Butler nastoji doći, onda feministice imaju problem jer: ili će nastojati povećati moć žene na račun muškarca ili će se boriti da potpuno dokinu polaritet spolova, prepuštajući svakom pojedincu slobodu odabira svoga roda. Ovog problema bila je svjesna i sama Butler, a rješenje je vidjela u tome da se u prijelaznom razdoblju afirmacije rodne ideologije u svim porama društva još ima smisla pozivati na žene, budući „da se u njihovo ime mogu postavljati veliki zahtjevi”. Iz svega toga jasno proizlazi da je riječ o pokušaju manipuliranjem ljudi, što nikako nije tako plemenito kako se nastoji prikazati kroz pozivanje na zaštitu žena.

Ne sliči li to na ono što vidimo u Istanbulskoj konvenciji: pozivanje na žene, jer se apelirajući na njihovu zaštitu, mogu progurati i neki drugi ciljevi, odnosno rodna ideologija? U tom svjetlu, pojmovna zbrka u Konvenciji ne djeluje više tako nevino. Vidimo da je pozivanje na žene u ovoj fazi (kako Butler kaže – prijelaznoj fazi) nužno, ali se u krajnjoj liniji nastoji ukinuti podjela na spolove. Stoga izlaganje u Istanbulskoj konvenciji ne može ne biti konfuzno!

Jasno je da se zaštita žena od nasilja može provoditi i mimo Istanbulske konvencije, ali procvatu rodne ideologije treba još uvijek ta spona sa ženskim spolom, to pozivanje na emancipaciju žena kako bi se dobila moć u društvu i privukao novac za potpuno druge ciljeve. I kako bi se, na kraju, paradoksalno izjavilo da je podjela na muški i ženski spol besmislena i da je vrijeme za dekonstrukciju spolova!

Naravno da uz svu tu propagandu lako predviđamo sve veći procvat rodnih studija na sveučilištima, uvođenje rodne ideologije u škole i vrtiće, pokušaje prevladavanja „stereotipnih uloga žena i muškaraca” i trošenje novca u te svrhe. Nadam se da nije licemjerno što pišem o tome jer sam svojedobno, kao studentica na prvoj godini Fizike u Trstu, primila stipendiju na osnovu toga što pripadam ženskom spolu, uz uvjet barem jednog položenog ispita na kraju prvog semestra. Naravno, ta je stipendija trebala biti poticaj nama curama za tehnička zanimanja. Iz tog malog osobnog iskustva mogu reći da sam stipendiju dobila i potrošila, ali me ona nije spriječila da na kraju prve godine studija ipak razmislim o ispisu sa studija i o povratku „prvoj ljubavi”, humanističkim znanostima. Upravo je to na humorističan način prikazao Harald Eia u dokumentarcu Pranje mozga, pokazavši da, iako je Norveška 2008. odnijela titulu zemlje s najvećom ravnopravnosti spolova, ipak interesi među spolovima, primjerice u vidu odabira zanimanja, nisu kroz godine postali sve sličniji.

Vjernik suočen s moralnim srozavanjem društva i srljanjem u propast ljudi, ne bi smio šutjeti

Osim toga, ovih smo dana vidjeli i kako su novinari iz lista Novosti doživjeli i ocijenili suočavanje nekih građana s pojmovnom konfuzijom u Istanbulskoj konvenciji, koju je uočila i filozofkinja Marija Selak, docentica pri Odsjeku za filozofiju, ali za njih je to sve samo plod ludosti dotičnih građana, ispod čijih su slika stavili naslov „Rod luđaka”. Mene je to podsjetilo na knjigu proroka Ezekiela, kada Bog šalje Ezekiela kao proroka „rodu odmetničkom”. Sjetilo me na to jer se Ezekiel tuži Gospodinu koji ga stalno šalje tom „rodu odmetničkom” jer će mu se ti ljudi izrugivati. Smatrat će ga ludim. No Bog je bio sasvim jasan po pitanju lažnog mira, odnosno da se ne smije šutjeti prilikom bilo kakvih zastranjenja, pa Ezekielu poručuje što da kaže lažnim prorocima, koji misle da prenose Božje riječi, a zapravo slijede isključivo vlastite misli: »Jao prorocima bezumnim koji duh svoj slijede a ništa ne vide! (…) Jer narod moj obmanjuju govoreći „Mir” a mira nema. I dok jedni hoće da se zid utvrdi, oni hoće da se samo ožbuka. Reci onima koji hoće da se samo ožbuka: ‘Past će!’ (…) Nema više zida! Nema onih koji ga žbukom ožbukaše. Nema izraelskih proroka koji Jeruzalemu proricahu i koji mu mir vidješe kad mira ne bijaše.« Vjernik suočen s moralnim srozavanjem društva i srljanjem u propast ljudi, ne bi smio šutjeti, nego bi se trebao probuditi iz sna, trgnuti se iz stanja lažnog mira.

Da ne bi izgledalo da je dovoljno da netko samo diže glas, bez ikakva napora da se i sam mijenja i povezuje s Gospodinom, da i sam ostavlja svoja bezakonja, dobro je spomenuti da je Ezekiel prije prorokovanja prošao kroz fazu nijemosti, i to nakon što ga je Bog izabrao da bude prorok, i poručio mu da proguta riječi koje će mu dati kako ne bi bio odmetnik kao i oni kojima je poslan. Dakle, umjesto očekivanoga, odnosno da Ezekiel odmah prihvati poziv i ode prorokovati, Bog ga čini nijemim, zatim u jednom razdoblju Ezekiel „nosi” grijehe doma Izraelova i doma Judina, te jede i pije „na mjeru”. Nisam teologinja, ali kao laikinji meni ovo liči na pokoru i post kao zadovoljštinu za grijehe. Budući da mu Bog dodjeljuje poslanje, on je zapravo prvi koji je pozvan na žrtvu i prisan odnos s Gospodinom, za spasenje duša! No Gospod mu također daje do znanja da će ta faza nijemosti završiti: »A kad ti ja progovorim, otvorit ću ti usta i ti ćeš im reći: „Ovako govori Jahve Gospod!” I tko hoće slušati, neka sluša, a tko neće, neka ne sluša, jer su rod odmetnički.«

*

Kao zaključak, ratifikacija Istanbulske konvencije bila bi „čaša široka, duboka” (da i za kraj upotrijebim prikladne riječi proroka Ezekiela), u koju „mnogo stane” – a u fluidan pojam rod, zbilja stane sve i svašta! – ali i „čaša pustošenja, užasa” (Ez 23,33). Svjesni također da je pojmovna konfuzija u Istanbulskoj konvenciji odraz duboke moralne konfuzije današnjeg svijeta, zbog koje čovjek na ovaj ili onaj način trpi i ranjava i sebe i druge, u preostalim danima korizme trudimo se razmišljati o vlastitoj potrebi za Gospodinom, za obraćenjem, za polaganjem pouzdanja jedino u Njega, koji je silno strpljiv s nama ljudima i našim eksperimentiranjima i izletima u grijeh. Koji nas jedini može uskrsnuti na život i poučiti o životu koji je dostojan čovjeka.

Autorica Jasmina Marijanović

  • 6
  •  
  •  
  •  

Portal Book.hr osim tekstova iz tiskanoga izdanja časopisa Book, nudi dodatne zanimljive i važne teme. Naša je želja doprijeti do ljudi, posebno mladih, koji su iz bilo kojeg razloga privremeno ili trajno odustali od Boga i/ili Crkve; želimo im ponuditi Božju riječ na način na koji će je moći shvatiti i prihvatiti. Jednako tako želimo onima koji su u vjeri pomoći da ustraju i da napreduju u svojem odnosu prema Bogu i prema Crkvi.

Ponosni član obitelji Rhema

Zaklada Rhema

Pratite nas

Pratite nas na Facebooku Pratite nas na Instagramu Pratite nas na Twitteru Pratite nas na Youtubeu

Kontakt

PORTAL I ČASOPIS BOOK
Franje Gažija 2
48 000 Koprivnica, HrvatskaTelefon: +385 (0)95 206 5421 | +385 (0)48 210 104

Sva prava pridržana © 2017. Ustanova Kristofori. Izrada: Kosinus.hr

Na vrh