Preporučamo

PETAR U TAMNICI

Koliko nam je Bog zaista potreban Često tek kad završimo u tamnici kakve životne kušnje, postanemo svjesni koliko nam je potreban Bog. Poput Petra... Što uopće možemo dobroga učiniti bez Njega?

Koliko nam je Bog zaista potreban

Foto: Shutterstock

 

Petar u tamnici

Djela apostolska 12

Autoritet

Tekst nam donosi dva autoriteta: zemaljski, koji predstavlja Herod i crkveni, koji predstavlja Petar. Radnja se događa oko četrnaest godina nakon Isusova uskrsnuća.

Na početku je opisan narod: onaj dio naroda koji je uz Heroda i koji slavi kad je pogubio Jakova, te drugi dio naroda koji je uz Petra te se svesrdno moli Bogu za njega dok boravi u tamnici. Također, opisana je sluškinja imenom Ruža, Njoj su, kad je rekla da je vani Petar, i oni koji su molili ‘prišili’ etiketu: Ti si luda. No budući da je bila sluškinja, nisu to smatrali nekim problemom.

Ovdje, dakle, vidimo da često i mi vjernici kad je riječ u autoritetima pobrkamo lončiće. Jer, u vjeri se autoriteti trebaju posložiti prema Isusovoj riječi, a ne prema našoj volji. Tako je Isus na Posljednjoj večeri rekao da je najveći među njima onaj koji je u stvari najmanji, tj. onaj koji je poslužitelj. Upravo kao ovdje Ruža. Isus je također rekao da tko je vjeran u malom, vjeran je i u velikom.

Ovo je jedan od onih tekstova u kojima možemo izvrsno uočiti razliku između razmatranja i razmišljanja o riječi Božjoj.

Vrata

Vratimo se na tekst. Ovo je jedan od onih tekstova u kojima možemo izvrsno uočiti razliku između razmatranja i razmišljanja o riječi Božjoj. Tako piše da je sluškinja otišla da „posluhne“. Na prvi nam se pogled to čini nevažnim, no ona je slika svakog od nas. Svi mi možemo doći do „vanjskih vrata“ – što je slika naše duše – i samo posluhnuti, no možemo također doći do njih i odlučiti vidjeti. Naša je slobodna volja što ćemo napraviti. Što dobijemo ako smo odlučili samo posluhnuti? Tada vrata nećemo otvoriti. Ali ako smo odlučili vidjeti, tada smo odlučili vrata otvoriti. Kada Riječ Božju odlučimo samo posluhnuti, tada ona ostane samo u našem razumu, no ako odlučimo otvoriti vrata, vidjeti, onda će riječ Božja ući iz našeg razuma unutra. Past će u naše srce i onda može donijeti rod. Tekst je pun vratâ! Vidimo da se upravo ovo dogodilo i Petru. On je zatvorio svoja vanjska vrata: vidimo ga kako spava, okovan, spava i nakon što je anđeo prostoriju ispunio svjetlom.

Vratimo se na autoritet.

Kada Riječ Božju odlučimo samo posluhnuti, tada ona ostane samo u našem razumu, no ako odlučimo otvoriti vrata, vidjeti, onda će ući … past će u naše srce i onda može donijeti rod.

Borba

Herod, koji je slika svjetovnog autoriteta, ima svoj način borbe. Taj nam je način borbe donekle poznat jer i sami živimo u svijetu pa znamo kakvim se sredstvima bore oni koji su na vlasti. Petar je crkveni autoritet, prvi papa, no i on je u borbi – ta je borba duhovna i ima svoja pravila. Mi vjernici, bili mi laici ili kler, podložni smo zakonima duhovne borbe kao i Petar. Ta je borba najbolje opisana u šestom poglavlju Poslanice Efežanima.

U rečenici prije početka opisa duhovnog naoružanja (Ef 6,9) piše: Kod Boga nema pristranosti. A to znači da svi mi, tko god bili, podliježemo principima i zakonima te borbe. Jedan od temeljnih zakona duhovne borbe je zakon sjetve i žetve. Što tko sije, to će i žeti.

Odnos i komunikacija

Svatko od nas vjernika ima nekakav odnos s Isusom, ovisno o tome koliko ga poznamo, koliko poznamo njegovu Riječ i koliko nam je stalo do kvalitete tog odnosa. U razmatranju ovog biblijskog teksta najbitniji nam je odnos između Petra i Isusa.

Također, zašto je Petar u zatvoru ako ga je Isus izabrao da vodi Crkvu?

Znamo da je Isus izabrao Petra i da mu je rekao da će na njemu sagraditi svoju Crkvu. No napredovanje te gradnje ovisi o tome koliko Petar sluša i vrši ono što mu je Isus rekao. Iz evanđelja znamo kako je to Petru išlo. Tako znamo, primjerice da je Petar imao problema s Isusom na Posljednjoj večeri i da ga je ubrzo potom zatajio. Također, zašto je Petar u zatvoru ako ga je Isus izabrao da vodi Crkvu?

Tu dolazimo do ozbiljnih problema koje mi vjernici imamo u komunikaciji s Bogom. Na ovom tekstu možemo dobro shvatiti kako Bog (koji je sama ljubav) komunicira s nama.

Apostol Jakov u svojoj poslanici piše da smatramo potpunom radošću kada se nađemo u kušnjama. Mi, međutim, kada se nađemo u kušnjama, dosta smo daleko od takve radosti. Evo Petrova primjera iz Lukina evanđelja.

Luka, koji je napisao i Djela apostolska, dobro poznaje Petra. Tako je u svom evanđelju opisao neke vrlo važne činjenice vezane za Petra. U opisu Posljednje večere (Lk 22,31-37) Isus kaže:

„Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.“ Petar mu reče: „Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt“. A Isus će mu: „Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš.“ I reče: „Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?“ Oni odgovore: „Ništa“. Nato će im: „No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se.“ Oni mu rekoše: „Gospodine, evo ovdje dva mača!“ Reče im: „Dosta je!“

Obratimo pažnju na to što Isus govori, a što Petar čuje.

Obratimo pažnju na to što Isus govori, a što Petar čuje. Isus mu kaže da je Sotona dobio dozvolu da ih može rešetati, zatim da će On moliti za njega da mu vjera ne oslabi. A što je Petar čuo? Vjerojatno ništa (kao ni mi kad nam riječ Božja kaže jedno, a mi radimo drugo), što se vidi po Petrovu odgovoru: „S tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt“. Isus zna da Petar ne sluša te mu pokuša pomoći govoreći dalje: „Kad sam vas poslao … je li vam što nedostajalo?“ Apostoli mu odgovore da im ništa nije nedostajalo. To je bila njihova prva borba bez Isusa – kada ih je poslao. A kad su se vratili, bili su sretni što im se zli duhovi pokoravaju. Isus im tada kaže: „No sada“, što vjerojatno nisu niti čuli niti razumjeli. Što je značilo to sada? Značilo je da se neke stvari mijenjaju. Isus će brzo otići, a oni će ostati sami. Da su barem čuli sve što im je rekao, veoma bi si pomogli u budućnosti. Trebamo dobro zapamtiti što je rekao Isus, a što je čuo Petar, te što je rekao Petar i što je čuo Isus. »No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu (ogrtač) i neka kupi sebi mač jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni. Uistinu…«

„Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt. Sada je u tamnici i ispunjavaju se riječi koje je rekao Isusu…

Prošlo je oko 14 godina. Isus dobro pozna Petrovo srce i stavlja ga u kušnju. Pogledajmo kako je Gospodin dobro posložio vrijeme, mjesto i događaj.

Vrijeme: Petar je na Posljednjoj večeri rekao Isusu: „Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt“ (a poslije ga je zatajio). Posljednja večera bila je u četvrtak a Isus je umro u petak popodne; stavili su ga u grob malo prije nego što je počela proslava Pashe. U ovom biblijskom ulomku, Petar je nekoliko dana u zatvoru i Herod ga kani izvesti nakon Pashe, što znači da je vrijeme radnje ovog ulomka točno ono kada je Petar bio zatajio Isusa – dan uoči Pashe.

Mjesto: Petar će nakon što ga anđeo izvede iz zatvora krenuti i htjeti ući u kuću Marije, majke Ivana zvanog Marka, a to je kuća u kojoj je Isus utemeljio Crkvu i u toj se je kući održala Posljednja večera. Petar dakle ide u kuću u kojoj je zatajio Isusa, u kuću Posljednje večere, dakle na isto mjesto, i u isto vrijeme kada ga je zanijekao.

Događaj: Osim mjesta i vremena, podudara se i događaj: u zatvoru u koji je Herod zatvorio Petra događa se upravo ono što je Petar rekao Isusu na Posljednjoj večeri: „Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt. Sada je u tamnici i ispunjavaju se riječi koje je rekao Isusu, blizu je smrti jer ga je Herod kanio sutradan izvesti pred narod. Petar ima još nekoliko sati života. Kako se osjeća, o čemu razmišlja?

Petar još ne zna da će doći anđeo, ima još nekoliko sati života i mora riješiti sve što nije riješio za života. U tami je, potpuno nesiguran, u strahu i sjeća se razgovora s Isusom na Posljednjoj večeri. Vidi koliko toga nije čuo, poslušao. Osjeća se krivim. Sada zna koliko je stvarno bio spreman i u tamnicu i u smrt ako nije vrijeme i volja koju je odredio Gospodin.

Vjerojatno nije ni razumio, kao ni mi, da moramo prodati svoj ogrtač – sve ono u što smo zaogrnuli svoj život – da bismo kupili mač. A što je mač?

Duhovna borba

Bog šalje anđela i anđeo radi sve ono što mu je Bog rekao, ali ne čini ono što treba učiniti Petar. Tako anđeo ulazi u zatvor, obasjava ga svjetlom, budi Petra, uspavljuje stražare, skida okove s Petrovih ruku i otvara sva vrata. Kada probudi Petra, kaže mu sve što Petar treba napraviti, držeći se identičnih uputa i reda duhovne borbe, kako ih je Pavao opisao u Poslanici Efežanima. Prije nego što je Pavao opisao koju sve bojnu opremu Božju trebamo staviti na sebe, dao je i neke upute: 1. da ubuduće budemo jaki u Gospodinu i njegovoj silnoj moći (ne u sebi i svojoj snazi); 2. da obučemo svu bojnu opremu Božju (svu, ne samo neku; da je obučemo, iako će ona i dalje biti Božja); 3. da stojimo čvrsto.

Tako anđeo udara Petra u rebra i probudi ga, iako je tamnica potpuno obasjana (on čvrsto spava). Zatim mu kaže: „Ustani brzo“. Dakle, Petar ne stoji, kamoli da stoji čvrsto. Tada mu kaže: „Opaši se“. Znači da Petar nije bio opasan, što u bojnoj opremi Božjoj znači biti u istini. Zbog ovoga Petar, nakon ove kušnje, u svojoj poslanici nadopunjuje Pavlovo „opašite svoje bokove istinom“ dodatkom „svoj um“. Dalje anđeo kaže Petru: „Obuj sandale“ dodajući riječ „svoje“. „Obuti sandale“ označava naviještanje radosne vijesti, ali ne kako mi hoćemo u svojim sandalama, nego spremno u Njemu. Dalje mu kaže: „Obuci ogrtač svoj“. Ovdje se Petar sjeća onoga što nije dobro čuo na Posljednjoj večeri: „A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač“. Primijetimo da mu anđeo kaže neka obuče svoj ogrtač, što znači da ga nije prodao. Vjerojatno nije ni razumio, kao ni mi, da moramo prodati svoj ogrtač – sve ono u što smo zaogrnuli svoj život – da bismo kupili mač. Dakle, Petar nije učinio ono najvažnije – nema mač. Drugim riječima, nema riječ Božju koja je u duhovnoj borbi mač duha. Tako vidimo da se Petar u zatvoru nije molio, nije slavio Isusa, kao Pavao i Sila koji su bili u istoj situaciji, i nije se borio s autoritetom u riječi Božjoj (mačem). On je duhom spavao.

Onakav kakav je odnos između Riječi Božje i moga srca, takvo je i moje povjerenje u Isusa.

Povjerenje u Isusa

Luka nam na kraju ovog, 12. poglavlja Djela apostolskih piše da je Riječ Božja rasla i širila se. Zanimljivo, to je vrijeme u kojem su apostoli bili puni Duha, bili su hrabri, neustrašivi i naviještali su Radosnu vijest odvažno. Primijetimo da Luka nije napisao da je Crkva rasla i širila se, nego Riječ Božja. Dakle, koliko se Riječ širi i raste u nama, toliko će i Crkva rasti i širiti se u drugima.

Isus je rekao: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ“. Onakav kakav je odnos između Riječi Božje i moga srca, takvo je i moje povjerenje u Isusa.

Petar je upravo u tamnici spoznao koliko se razlikovala Isusova Riječ od njegove riječi na Posljednjoj večeri. Sad je u tamnici doživio i spoznao istinu o tome tko je on bez Isusa. Isus je rekao: „Ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo“. Petar se osjeća upravo tako. A nakon ove kušnje Petrovo će sjeme donijeti stostruk plod.

»U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri vojničke četverostraže, nakan izvesti ga nakon Pashe pred narod. Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega. One noći kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar između dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stražari pred vratima čuvahu stražu. Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: „Ustaj brzo!“ I spadoše mu verige s ruku. Anđeo mu reče: „Opaši se i priveži obuću!“ On učini tako. Onda će mu anđeo: „Zaogrni se i hajde za mnom!“ Petar izađe, pođe za njim, a nije znao da je zbilja što se događa po anđelu: činilo mu se da gleda viđenje. Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu, a onda anđeo odjednom odstupi od njega. Petar pak, došavši k sebi, reče: „Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod.“ Kad je to uočio, zaputi se kući Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili. Kad Petar pokuca na dvorišna vrata, dođe prisluhnuti sluškinja imenom Ruža. Kad prepozna Petrov glas, od radosti i ne otvori vrata, nego utrča i javi da je Petar pred vratima. Oni joj rekoše: „Mahnitaš!“ Ali je ona uporno tvrdila da je tako. Nato će oni: „Bit će njegov anđeo!“ Petar nastavi kucati. Kad napokon otvoriše i ugledaše ga, ostadoše izvan sebe. On im rukom mahnu neka šute pa im pripovjedi kako ga Gospodin izvede iz tamnice te dometnu: „Javite to Jakovu i braći!“ Onda izađe i ode u drugo mjesto. Kad se razdani, nasta među vojnicima uzbuna nemalena što li se s Petrom dogodilo. Herod ga stade tražiti, a kad ga ne nađe, sasluša stražare i naredi da se smaknu. Onda siđe iz Judeje u Cezareju i ondje osta. A bio je u žestoku sukobu s Tircima i Sidoncima. Oni zajednički dođoše k njemu i pošto pridobiše kraljevskoga komornika Blasta, zaiskaše mir, jer je njihova zemlja dobivala živež od kraljeve. U određeni dan sjede Herod odjeven u kraljevsko ruho na prijestol i stade im govoriti. Narod izvikivaše: „Božji glas, a ne ljudski!“ Umah ga, zbog toga što ne dade slavu Bogu, udari anđeo Gospodnji te on rascrvotočen izdahnu. Riječ je pak Božja rasla i širila se.«

Djela apostolska 12

Autor: Mario Halužan, voditelj Škole molitve

Božja riječ je biser koji treba pronaći i otkopati jer samo se po njoj može u svakom od nas događati bolji svijet.

Biblijski tekstovi opisuju konkretne događaje no Božja riječ kroz njih istovremeno progovara srcu onoga tko ih čita i razmatra. Božja riječ nas uzdiže, opominje, tješi i poučava!

Priključite se „Školi molitve” i izgradite svoju osobnu te zajedničku (grupnu) molitvu. Više o „Školi” možete saznati ovdje!

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh