Kolibrići su porodica ptica iz reda srpokrilaka. Žive isključivo u Americi. Porodica kolibrića ima više od 100 rodova i od 330 do 340 vrsta. Svi su kolibrići malene ptice i ležu najmanja jaja na svijetu. Kolibrić Mellisuga helenae najmanja je ptičja vrsta uopće i dugačak je samo šest centimetara. Većina kolibrića ima šareno perje, u pravilu s metalnim odsjajem. Grlo mužjaka je često sjajno crveno, plavo ili smaragdno zeleno. Svaka vrsta ima poseban kljun, a kod nekih je izrazito dugačak s obzirom na dužinu tijela. Jezik im je dugačak i može se ispružiti daleko iz kljuna. Na vrhu je rascijepljen i ima oblik cjevčice, što im omogućuje da lako piju nektar iz cvjetova, svoju glavnu hranu. Najzanimljivije je to što oni ni nemaju okusne receptore za slatko, ali ipak uvijek prepoznaju nektar. Međutim nektar je siromašan hranjivim tvarima, pa prehranu dopunjuju kukcima i paucima. Metabolizam im je tako brz da moraju bez prestanka jesti, jer troše izuzetno mnogo energije za letenje. Srce im postiže od 400 do 500 otkucaja u minuti, a broj udaha u minuti im dosiže i 250. Zrak im struji samo u smjeru pluća, što im omogućuje stalnu opskrbljenost kisikom. Za vrijeme sna drastično im se smanjuje frekvencija otkucaja srca, inače bi, zbog vrlo brza metabolizma, uginuli od gladi. Kolibrići imaju vrlo visoku frekvenciju zamaha krilima, čak do 80 zamaha u sekundi. To im omogućuje let u stranu, kao i unatrag, a mogu i ostati u zraku na jednom mjestu. Tako da je ta mala ptica ujedno ne samo najsloženiji leteći mehanizam koji postoji, nego i jedno od najneobičnijih živih stvorenja. Može li vrijeme i slučaj proizvesti takvo čudo, čak i u milijunima godina evolucije?

Mudr 13,1