Foto: Unsplash, Priscilla Du Preez

Koji je tvoj cilj u životu – autentičnost ili prihvaćanje? Koja je razlika između toga dvoga? Težiti prihvaćanju znači živjeti svoj život prema pitanju: „Koliko daleko mogu ići i dalje se osjećati ​​kršćaninom?” Želiš se doimati kršćaninom, ali i dalje želiš da te prihvaćaju tvoji prijatelji u školi i skupini mladih a da ne izgledaš čudno ili fanatično. Autentičnost zahtijeva drukčije pitanje, koje se može formulirati ovako: „Koliko mogu biti svet?”

Bio sam savršen primjer nekoga tko nije ciljao na kršćansku autentičnost. Vodio sam tečajeve u crkvi, vodio skupne aktivnosti i pohađao nastavu kako bih postao đakon. Moje prisustvovanje u crkvi bilo je uzorno, a ja sam tečno govorio kršćanskim jezikom. Izgledao sam dovoljno autentično u usporedbi sa svojim vršnjacima.
No koristeći se svojim vršnjacima kao primjerima i tražeći prihvaćanje, mi smo samo prekrili naše grešne tragove.

Pete i Mary

Pete i Mary pohađali su moj predbračni tečaj, a Pete me impresionirao od prvog dana. Upijao bi sve što bih rekao, kimajući glavom u znak pristajanja na čak i najteža učenja o muževljevim odgovornostima, kao što je služenje.
Na kraju sedmog tjedna, Pete i Mary zaustavili su me nakon nastave. „Vaša rasprava o spolnoj čistoći stvarno je bila pun pogodak prošli tjedan”, počeo je Pete, „pogotovo kad ste rekli da gledanje pornografije i filmova s oznakom X neće ojačati spolni život para (oznaka „X” označava filmove za odrasle u kojima je prikazana eksplicitna pornografija ili nasilje, op. prev.). Moja je prva žena posuđivala filmove s oznakom X za mene i zajedno bismo ih gledali prije spavanja. S vremenom nas je to povrijedilo.” Kimnuo sam dok sam čekao da nastavi svoju priču. „Mary i ja nećemo to raditi u našem braku.”
Dotad je bilo dobro.

No mogao sam vidjeti da je Mary, koja je ušla, htjela izraziti svoje stajalište. „Imamo stalnu borbu oko onoga što gledamo zajedno”, rekla je. „Često posudimo film kako bismo ga gledali u mome stanu, no znate kako je. Većina popularnih filmova ima poprilično vruće scene, a ja se osjećam sve neugodnije zbog toga. Kad postane vruće, kažem Peteu da moramo zaustaviti film, no on se naljuti, tvrdeći kako smo uložili puno novca u posudbu i kako je šteta zaustaviti ga. Stoga ja odlazim u kuhinju kako bih obavila neki posao dok on završava s gledanjem.”

Praksa nam je da zajedno molimo prije nego što on ode kući, no nakon ovih filmova ja se osjećam prljavo i jeftino

Suze su joj navrle na oči dok je spuštala pogled. „Ne osjećam da su ovi filmovi dobri za nas”, rekla je. „Zamolila sam Petea da prestane s time zbog mene, ali on to ne želi. Praksa nam je da zajedno molimo prije nego što on ode kući, no nakon ovih filmova ja se osjećam prljavo i jeftino. Ovi filmovi dolaze između nas.” Naravno, Peteu je bilo neugodno. U ovom je području očito pokleknuo u pogledu autentičnosti. Prema mjerilima svojih vršnjaka, znao je da može gledati popularne filmove s vrućim spolnim situacijama i još uvijek se „doimati” kršćaninom, dok je također bio prihvaćen. To je sve što mu je trebalo.
U njegovu obranu, Pete me pitao što bi trebao učiniti. Rekao sam mu da posluša Mary i da ne gleda seksi filmove, a on je pristao na to. To je autentičnost.

Jesi li autentičan?

… Jesi li autentičan? Jednom sam zamolio Thomasa, pastora zaduženog za mlade, da opiše razinu autentičnosti koju je vidio u svome mladom stadu.
„Nije visoka”, bio je njegov kratak odgovor. Zamolio sam ga da objasni. „Čini se da imaju velike namjere”, primijetio je. „Oni žele da ih Bog upotrijebi. Problem je u tome što ne žele iskoračiti. Kad ih pitam: ‘Zašto niste gladniji Boga?’, već znam odgovor. Ne žele se isticati. Ne žele uložiti napor. Oni samo žele biti prihvaćeni. Oni žele više od Boga, ali oni ne žele biti sličniji Bogu. Njima se spolna čistoća čini previsokim zidom za penjanje, pa odustaju. Općenito, želja da budu poput Krista nije stvarna.”
„Zašto je tome tako?”
„Da su autentični”, rekao je Thomas, „rekli bi: ‘Krist me spasio pa želim biti čist.’ No većina je lijena i apatična u vezi s time, nespremna učiniti ono što je potrebno. Za njih je sve to emocija. Odlaze s bogoslužja u srijedu navečer motivirani i sa željom da budu drukčiji, no do četvrtka ujutro već su od toga odustali. Autentični bi tinejdžer rekao: ʻŽelim biti slobodan od grijeha.’ No većina bi moje djece rekla: ‘Bilo bi lijepo biti oslobođen od grijeha’, ali neće platiti cijenu. Autentični bi tinejdžer rekao: ʻŽelim biti Božji čovjek.’ Većina bi mojih momaka rekla: ‘Bilo bi lijepo biti Božjim čovjekom kad bi On to učinio za mene.’”

Mnogi biraju prihvaćanje umjesto autentičnosti jer smatraju da potonje ima veliku cijenu

Što ćeš ti od toga izabrati?
Mnogi biraju prihvaćanje umjesto autentičnosti jer smatraju da potonje ima veliku cijenu. U pravu su što se tiče cijene. Potrebno je isprazniti novčanik da bi postao autentičan. Što je još gore, unatoč cijeni, autentičnost ne uklanja nužno borbu protiv spolnoga grijeha.

Iz knjige „Mladiću, možeš to pobijediti“ Stephena Arterburna, Freda Stoekera i Mikea Yorkeyja. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.