Evangelizacija

NJEGOV DODIR

Koji je Isusov jezik ljubavi

Koji je Isusov jezik ljubavi

Foto: Shutterstock


 

 

U svom sam životu toliko puta iskusila da mi je Isus stavio neobjašnjiv mir u dušu, ozdravio me je, vratio me je iz duboke žalosti i crnila u smisao, vratio me je na svoj put… Isus je došao osloboditi nas od svakog ropstva (Lk 4,19).

A toliki ljudi to nisu nikada iskusili! Oni ne znaju što je nada. Ne znaju što to znači zaspati bez tableta, probuditi se radosno i tako krenuti u dan; što znači biti zdrav, što znači biti istinski slobodan od straha za sutra, od životnih muka…

Mi, vjernici koji smo iskusili Isusov dodir, jedine smo Isusove ruke, noge, usta na ovoj zemlji za širenje njegove spasonosne vijesti.

„Ali, ja se i sam/a još uvijek mučim s odbačenošću, s osjećajem manje vrijednosti, nepravde…!“ – mogao bi reći svatko od nas vjernika. Ipak, Isus nas zove, takve kakvi jesmo upravo sada, da budemo dio one 72-ice iz današnjeg Evanđelja, koje šalje pred sobom (Lk 10, 1-9). Zar mislimo da su oni bili ‘savršeni’? Nisu, nego je radnika uvijek bilo malo i zato Isus šalje one koje ima. Šalje nas takve i zato što nam je na tom putu dao sebe u Svetom pismu, u Euharistiji… kojima nas na tom putu iscjeljuje, jača, hrabri, vodi, puni svojom ljubavlju, da nam nikada ništa ne nedostaje i da još imamo viška za dobra djela. (Ef 2,10) (I, što ako se upravo ispod onoga što nas u životu najviše muči i što će uvijek biti tu negdje, ‘skriva’ Božja savršena volja za naš život?! „Bog tvoje rane može učiniti oruđem koje spašava druge“, kaže p. Pelanowski.)

„Ljubav je volja da voljenoj osobi prouzročimo najveću radost“, kaže također Pelanowski u jednoj svojoj drugoj knjizi. Koji je Isusov jezik ljubavi? Je li on nama uopće voljena osoba, kojoj bismo htjeli iskazati ljubav, vratiti ljubav za ljubav? Mislim da je Isusov jezik ljubavi ovaj: da ja, iz svoje ljubavi prema Njemu, ljubim druge, da želim da se drugi ljudi spase i da u tome surađujem s Njim.

Tako se često zatvaram u svoju samodostatnost, sebičnost: „Samo da je meni dobro“. Ali kad se odvažimo dopustiti da nas dotakne Njegova ljubav, kad dopustimo da napuni čašu naše duše da se ona prelijeva, kao u Psalmu 23., tada se dižemo iz svojeg mrtvila.

Razmislimo kako bismo danas mogli biti Njegove ruke i/li noge i/li usta. Možda svojim primjerom, riječju, djelom? Činimo to Isusu za ljubav, koji je umro za svakog od nas, da živimo u Njegovoj ljubavi. Vječno.

 

Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo (Ef 2,10).

Autorica: čitateljica. Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Na vrh