Foto: Shutterstock

Mnogi ljudi ne znaju razliku između tjelesne privlačnosti i spolne uzbuđenosti, i pohote. To nije isto. Bog je sve nas stvorio spolnim bićima, i to je dobro. Privlačnost i stanje spolne uzbuđenosti prirodna su, spontana, od Boga dana reakcija na tjelesnu ljepotu, a pohota je hotimični čin volje. Pohota je odluka da se u mislima počini ono što bismo voljeli učiniti tijelom. Netko vas može privući, čak se možete i uzbuditi, a da se ne odlučite za grijeh i da ne zgriješite. Mnogi ljudi, osobito muškarci koji su kršćani, osjećaju se krivima što osjećaju djelovanje hormona koje im je Bog dao. Kad zapaze privlačnu ženu, pretpostave da je to pohota pa se posrame i budu potišteni. Ali privlačnost nije pohota sve dok joj se u mislima ne prepustimo.

Zapravo, što ste bliže Bogu, Sotona će vas više kušati.

Ne uznemiruj se…

Onog trenutka kad postanete Božje dijete, Sotona će vas, poput plaćenog ubojice, početi slijediti da vas ubije. Neprijatelj ste mu i trudi se da vas uništi.

Katkad će vam, dok molite, Sotona prišapnuti čudne ili zle misli, samo da vas odvrati od molitve i da vas posrami. Nemojte da vas to uznemiruje ili posramljuje, nego shvatite da se Sotona boji vaših molitava i da će sve učiniti da ih zaustavi. Umjesto da se osuđujete („Kako sam mogao pomisliti tako nešto?”), odnosite se prema tome kao prema sotonskom ometanju i smjesta se nanovo usredotočite na Boga.

Prepoznaj vlastite napasti i budi na njih spreman

U nekim ste situacijama ranjiviji nego drugi ljudi. U nekim ćete okolnostima smjesta pokleknuti, iako vas neke druge neće mnogo uznemiriti. Takve su situacije vaša osobna slabost i morate ih prepoznati jer Sotona zasigurno za njih zna! On zna točno na što ćete se spotaknuti i neprekidno radi na tome da vas dovodi u takve okolnosti. Petar upozorava: Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. (1 Pt 5,8)

Zapitajte se: „Kad sam u najvećoj napasti? Koji dan u tjednu? U koje doba dana? Gdje sam u najvećoj kušnji? Na poslu? Kod kuće? Kod susjeda? U kafiću pokraj igrališta? Na aerodromu? U nekom drugom gradu?

Zapitajte se: »Tko je sa mnom kad sam u najvećoj kušnji? Prijatelji? Suradnici? Gomila neznanaca? Jesam li sam?« Također se pitajte: »Kako se obično osjećam kad sam u najvećoj kušnji?« To će se možda dogoditi kad ste umorni, kad ste osamljeni, ili kad vam je dosadno, kad ste potišteni, ili pod stresom. Možda kad ste povrijeđeni, srditi ili zabrinuti, ili nakon velikog uspjeha i duhovnog postignuća.

Trebali biste utvrditi uobičajeni uzorak svojih kušnji i pripremiti se da takve situacije što više izbjegavate. Biblija nam opetovano govori da predviđamo kušnju i da budemo spremni suočiti se s njom.” Pavao je rekao: Ne dajte đavlu priliku da djeluje. Mudro planiranje umanjuje kušnju. Poslušajte savjet iz Mudrih izreka: Pazi na stazu kojom kročiš i neka ti svi putovi budu pouzdani. Ne skreći ni desno ni lijevo, drži svoj korak daleko oda zla. Životni je put pravednih: kloniti se zla, i tko pazi na svoj put, čuva život svoj.

Traži Božju pomoć

Nebo ima otvorenu liniju za nuždu koja radi dvadeset četiri sata. Bog želi da ga zamolimo za pomoć u prevladavanju kušnje. Kaže: zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.

Ja takvu molitvu zovem »instant« molitvom zato što je brza i konkretna: U pomoć! S.O.S.! Hitno je! Kad se na nas obruši kušnja, nemamo vremena za dugačke razgovore s Bogom; jednostavno zavapimo za pomoć. David, Daniel, Petar, Pavao i milijuni drugih molili su takve kratke molitve u nevolji. Biblija nam jamči da će takve molitve za pomoć biti uslišane, jer Isus suosjeća s našim trpljenjem. I on se suočio s istim kušnjama kao i mi. Za njega piše da nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.

Moraš li zavapiti Bogu za pomoć dvjesto puta na dan, zavapi!

Ako Bog jedva čeka da nas izbavi iz kušnje, zašto ga češće za to ne zamolimo? Iskreno rečeno, katkad i ne želimo da nam pomogne! Želimo podleći kušnji, iako znamo da je to loše. Mislimo da bolje od Boga znamo što je za nas dobro.

Katkad nam je neugodno od Boga moliti pomoć zato što uvijek popuštamo pred istim kušnjama. Ali Bogu neće ići na živce, neće mu dojaditi, niti će biti nestrpljiv ako mu stalno iznova dolazimo. Biblija kaže: Priđimo dakle hrabro prijestolju milostivoga Boga. Primit ćemo milostivu i milosrdnu pomoć u trenucima kad nam bude potrebna.

Božja je ljubav vječna i njegovo strpljenje vječno traje. Morate li zavapiti Bogu za pomoć dvjesto puta na dan da biste svladali neku kušnju, on će vam ipak rado dati milosrđe i milost, i zato mu hrabro pristupite. Zamolite ga za snagu da učinite ono što treba, a zatim i očekujte da vam tu snagu da.

Blago čovjeku koji odolijeva kušnji

Kušnje nas održavaju u zavisnosti o Bogu. Baš kao što korijenje jača kad vjetrovi povijaju drvo, tako svaki put kad se oduprete kušnji, postajete sličniji Isusu. Kad se spotaknete – a to će vam se dogoditi – to nije sudbonosno. Umjesto da popustite ili dignete ruke od svega, usmjerite pogled prema Bogu, očekujte od njega pomoć i upamtite da vas čeka nagrada: Blago čovjeku koji odolijeva kušnji, jer će, kad se pokaže prokušanim, primiti vijenac – život koji je Bog obećao onima koji ga ljube.

Iz knjige „Svrhovit život” autora Ricka Warrena. Izdavač: Stepress.