Foto: Shutterstock

Iskreno, jedva sam čekala da započne novi radni tjedan. Nažalost, taj smo ponedjeljak imali slobodan dan jer su profesori toga dana imali svoja stručna usavršavanja. Dan sam uglavnom provela na pregledu zubi kod svog stomatologa i maštajući o Marku. Čitala sam ranije o simptomima zaljubljenosti i mogu reći da sam ih sada sve redom imala: ubrzani otkucaji srca, leptirići u trbuhu, gubitak koncentracije… Bila sam tako uzbuđena što ću ponovno vidjeti Marka.

Ljubav u zraku

Uhvatila sam ga krajičkom oka dok sam izlazila iz autobusa u utorak ujutro. Stajao je na ulazu u školu i zezao se sa svojim prijateljima. Pitala sam se hoće li mi prići i razgovarati sa mnom. Istovremeno sam bila i uzbuđena i prestravljena. Tada bi nas svi vidjeli…

No Mark mi nije prišao. Pogledao je mimo mene s nekim polusmiješkom na licu i otišao sa svojim prijateljima. Bilo je to poput hladnog tuša. Leptirići u trbuhu su se smirili, a moje raspoloženje pokvarilo. Jako sam se uzrujala. Pa ne pitaš curu za izlazak, a onda se tri dana nakon toga praviš da je ne vidiš. U svakom slučaju, tijekom prvog sata profesor iz matematike me opomenuo zbog nepažnje, a Chloe me je na odmoru pitala je li sve u redu sa mnom. Da je opet provalila nešto tipa ljubav u zraku, čula bi me što je ide. Srećom, nije me zadirkivala.

U vrijeme ručka Mark je sa svojim dečkima sjedio nekoliko stolova udaljen od našega. S njima su bile neke cure, a promatrajući ih, počela sam se osjećati čudno. Vidjela sam kako je jedna od njih prišapnula nešto Marku na uho i rukom mu popravila kosu.

„Holly?“ tiho je rekla Willow. „Ispast će ti oči. Daj se spusti na zemlju.“

Govorila je blagim glasom, ali sam u njezinim zelenim očima vidjela zabrinut pogled. Točno je znala što mi prolazi kroz glavu. Odjednom sam osjetila da mi se oči pune suzama, a nisam htjela da ona to vidi. Ustala sam od stola. „Ispričavam se“, rekoh, „treba mi malo zraka. Vraćam se brzo.“

Cure su shvatile da želim biti malo na miru. Obrazi su mi gorjeli od vrućine dok sam kroz blagovaonicu žurila prema glavnim vratima škole. Bila sam bijesna na Marka. Bila sam bijesna na sebe što sam si dopustila da se toliko zanesem i da od sebe napravim budalu.

Krenula sam prema bukovoj šumici koja se nalazila preko puta teniskih terena i po kojoj je škola dobila ime. To je značilo da sam izašla iz školskog dvorišta, što nije bilo dopušteno, ali uopće me nije bilo briga.

Nakon one buke u školskoj blagovaonici odgovaralo mi je mirno okruženje ovog drveća. Nakon nekoliko dubokih udaha zraka, već sam se osjećala mirnije. Zatim sam iza sebe čula snažne korake. Bio je to Mark.

Stajao je ondje raščupane kose, a moje je srce poskočilo.

„Baš dobro da možemo biti malo nasamo…”

„Holly?“ rekao je. „Jesi li dobro? Vidio sam kako si odjurila iz blagovaonice. Što se dogodilo?“

Odmahnula sam glavom. Sad sam bila još zbunjenija. „Samo mi je trebalo malo zraka. Tako je vruće unutra“, promrmljah.

Kimnuo je glavom i rekao: „Baš dobro da možemo biti malo nasamo. Dođi.“ Primio me je za ruku i poveo dublje među drveće.

Sve je bilo kao u snu. Škola je bila iza nas, a ondje smo bili sami on i ja koračajući kroz otpalo lišće jesenjih boja.

„Cijeli sam vikend razmišljao o tebi“, rekao je.

U tom su mi se trenutku koljena počela tresti. Htjela sam ga pitati za onu curu plave kose s kojom je razgovarao tijekom ručka, ali odjednom mi to više uopće nije bilo bitno. On je otišao od nje i bio je ovdje sa mnom.

„Već je prošlo dvadeset i pet minuta dugog odmora za ručak“, rekao je. „Hajdemo najbolje iskoristiti vrijeme koje nam je preostalo.“

Odjednom me je povukao na stranu, prislonio uz stablo i počeo me ljubiti.

Taj poljubac uopće nije bio ono što sam očekivala.

Moje su cure bile u pravu

Osjećala sam se zbunjeno i nekako nespretno, iako je on očito vrlo dobro znao što radi. Gurnuo mi je glavu uz stablo i stisnuo me uza nj tako da se nisam mogla izvući iz tog položaja. Nisam željela da stvari idu tako brzo. Sva sam se ukočila. Osim toga, on je očito jeo onaj jako začinjeni umak za ručak. Fuj!

Uspjela sam odmaknuti glavu dok je on dolazio do daha. „Što je? Nitko nas ne vidi ovdje. Opusti se i uživaj.“

Spremao se ponovno navaliti na mene. Moje je srce snažno udaralo. „Molim te, nemoj!“ rekla sam. Nisam željela da naši prvi poljupci budu poput ovoga. I zasigurno nisam željela da me dodiruje po tijelu na način kako je to upravo činio…

Odgurnula sam njegove ruke sa sebe. „Prestani. Ne želim to.“

Pustio je da mu ruke padnu uz tijelo. Mrzovoljno me je pogledao svojim plavim očima.

„Dobro, ako tako želiš. Mislio sam da si spremna na ovo. No dobro, pričekat ćemo do subote, može?“

Nisam mogla vjerovati koliko je on zapravo bahat. Bila sam potpuno u krivu u vezi njega. No možda sam mu slala pogrešne signale. U svakom slučaju, ponijela sam se jako blesavo.

Duboko sam udahnula i rekla: „Slušaj, žao mi je, ali mislim da naš izlazak nije dobra ideja. Ajmo zaboraviti sve to.“

Gledao me izrazom lica djeteta kojemu su upravo oduzeli sve slatkiše. Odjednom sam se osjetila mnogo starijom od njega. „Pa dobro, kako želiš. Tvoj problem“, rekao je. Zatim se okrenuo i pošao prema školi.

I to je bilo to. Sa zbrkom u mislima gledala sam za njime dok je odlazio. Napravila sam veliku pogrešku. Koja sam ja naivka bila da sam nasjela na njegov sportski imidž, plave oči i plavu kosu. On nije bio mnogo više od nabrojanog.

Moje su cure bile u pravu. (…)

Iz knjige „Svaka cura ima svoju priču” autorice Eleanor Watkins. Do nedjelje 27. svibnja knjigu možete nabaviti po sniženoj cijeni od 35 kuna (redovna cijena iznosi 50 kuna). Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Posebna pogodnost za sve naše kupce: poštarina za narudžbu u vrijednosti do 200 kn iznosi svega 10 kn dok je za narudžbu iznad 200 kn besplatna!