Foto: Shutterstock

Razmatrajući o grijehu ne može se ne govoriti i o požudi i o napasti. Požuda, napast i grijeh nisu ista stvar, ali su međusobno usko srodni.

Ciceron nas podsjeća: „Navika je gotovo druga narav“

POŽUDA – Zbog istočnoga grijeha u čovjeku je ostala požuda, postojano stanje slabosti te više ili manje izrazita sklonost zlu, koja je poput potopljene strane ledenjaka: ne vidi se, ali postoji i za sve predstavlja ozbiljnu opasnost.

U nama je, ali ne dolazi od nas (tužna je to baština koju su nam ostavili naš otac Adam i naša majka Eva); no, možemo joj povećati teret i utjecaj na naš život u mjeri u kojoj dajemo prostora grijehu, prelazeći s pojedinačnih grješnih čina na poroke, što predstavlja uobičajeno ponašanje pobune i udaljavanja od Boga.

Ciceron nas podsjeća: „Navika je gotovo druga narav.“

Postoje neke skrupulozne osobe, koje samo zbog činjenice da osjećaju napast, vjeruju da su već zgriješile

NAPAST – Napast je zapravo poriv podleći zlu, koji se javlja u nekom određenom trenutku, u nekoj točno određenoj situaciji. Ne prebiva stalno u nama, pojavljuje se svako malo i može doći od nas samih, ali i od đavla ili od drugih osoba. Postoje neke skrupulozne osobe, koje samo zbog činjenice da osjećaju napast, vjeruju da su već zgriješile. Ne, bez pristanka nema grijeha! Na drugoj strani, druge, lakoumne i umišljene osobe, budući da napast nije grijeh, gacaju u njoj veselo i neodgovorno, ne primjećujući rizike kojima su izložene.

Dobro je podsjetiti kako se vatrom ne igra. U Svetome pismu čitamo: „Tko pogibelj ljubi, u njoj i propada“ (Sir 3,26).

Dakle, teško ali moguće. I za tebe i za mene vrijedi ono…

GRIJEH – Grijeh je pravo i potpuno popuštanje, i za razliku od napasti, može ući u naš život samo ukoliko i u mjeri u kojoj mu mi otvorimo vrata. Pod tom pretpostavkom proizlazi da se požude ne ćemo nikada moći u potpunosti osloboditi; napasti se dobrim dijelom možemo osloboditi unaprijed, ako izbjegavamo određene situacije i intenzivno njegujemo duhovni život, ali na grijeh (barem na smrtni grijeh) možemo i trebamo uvijek ostati imuni: ovisi jedino o nama. Nije lako, ali je moguće.

Već je 1944. godine papa Pio XII. rekao: „Da se u zagađenome zraku velikih modernih gradova može disati i u njima živjeti kršćanski bez udisanja njihovoga otrova, potreban je duboki duh vjere i snaga odolijevanja vlastita mučenicima.“

Dakle, teško ali moguće. I za tebe i za mene vrijedi ono što je Gospodin rekao svetome Pavlu: „Dovoljna ti je moja milost“ (2 Kor 12,9).

„Malo je onih koji bi prihvatili živjeti s mrtvacem u blagovaonici ili spavaćoj sobi. Pa ipak, mnogi u samima sebi čuvaju mrtvu dušu.“ Rodolphe Plus

Iz knjige „Ispovjednik se ispovijeda“ autora don Enza Boninsegna. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.  

Knjigu možete nabaviti ovdje.