Kršćanska amaterska poezija

Klanjanje

Klanjanje

Klanjanje (I.)

Mogla bih zauvijek ostati
u ovoj opijenosti,
u Tvom dodiru,
koji razmiče sve stvari oko mene,
čisti put,
i ja samo svjetlo Tvoje vidim.
Na tren se sva osjetila ugase,
k’o svjetiljke ulične kad se zora budi,
a Ti, k’o sunce,
u potpunoj vedrini dana
obasjavaš me,
obuzimaš,
obasjavaš…
I ja se gubim
u Tvom bljesku.

Klanjanje (II.)

Neka Te slave dubine moje,
sva poniranja moja do srži same,
Tebi neka se zauvijek klanjaju,
Stvoritelju moj.
Ljubim Te sve do najdaljih granica,
proširi ovu bijedu svojom beskonačnosti,
useli se u sve predjele srca moga,
zauzmi sva mjesta
i zadrži me
samo za Sebe.
Daj da odsjaj budem Tvoj.
Ti moj si Bog,
sva radost moja
i čežnja najdublja.
Kako je lako Tvojom se zvati,
kako je slatko uz Tebe prebivati,
uz Tebe ništa drugo ne želim,
nego ostati,
biti s Tobom,
biti Tvoja,
Bože moj.

Marija Šahinović

Marija Šahinović

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh