Foto: Shutterstock

Kao kršćani, idemo na misu nedjeljom kako bismo susreli Gospodina uskrslog, ili bolje rečeno, da mu dopustimo da nas susretne, da slušamo Njegovu riječ, da se nahranimo za Njegovim stolom, i tako postanemo Crkva, to jest njegovo mistično Tijelo koje danas živi u svijetu.

Zašto je nedjelja ‘sveti dan’?

Shvatili su to Isusovi učenici od samog početka – podsjetio je Papa i objasnio – oni su slavili euharistijski susret s Gospodinom onaj dan u tjednu koji su Židovi zvali „prvi u tjednu”, a Rimljani „dan sunca”, jer toga je dana Isus ustao od mrtvih i ukazao se svojim učenicima, razgovarajući s njima, jedući s njima, dajući im Duha Svetoga. Veliko izlijevanje Duha na Pedesetnicu također se dogodilo u nedjelju, pedeseti dan nakon Isusova uskrsnuća. Zbog tih razloga, nedjelja je za nas sveti dan, posvećen euharistijskim slavljem, živa prisutnost Gospodinova među nama i za nas. To je misa, dakle, koja nedjelju čini kršćanskom! Kakva je to nedjelja za kršćanina u kojoj nema susreta s Gospodinom?

Postoje kršćanske zajednice koje se na žalost ne mogu radovati u misi svake nedjelje – primijetio je Sveti Otac i dodao – one su ipak na taj sveti dan pozvane okupiti se u molitvi u ime Gospodinovo, slušajući Božju riječ i održavajući živom želju za euharistijom. Neka svjetovna društva izgubila su kršćanski smisao nedjelje osvijetljene euharistijom – rekao je papa Franjo i naglasio – u tim prilikama potrebno je obnoviti tu svijest da se obnovi smisao slavlja, radosti, župne zajednice, solidarnosti, odmora, koji krijepe dušu i tijelo. Sve te vrijednosti uči nas euharistija, nedjelju po nedjelju. Zbog toga je Drugi vatikanski sabor želio naglasiti da je „nedjelja prvobitni blagdan koji mora biti predložen i usađen u pobožnost vjernika tako da postane zapravo dan radosti i neradni dan“.

Živjeti kao sinovi, a ne robovi

Nedjelja kao neradni dan nije postojala u prvim stoljećima – rekao je Papa i naglasio – to je poseban doprinos kršćanstva. Prema biblijskoj su se tradiciji Židovi odmarali subotom, dok u rimskom društvu nije postojao neradni dan u tjednu. Bio je to kršćanski smisao potaknut euharistijom da se živi kao sinovi, a ne kao robovi, da bi nedjelja postala gotovo opći dan odmora. Bez Krista – upozorio je Sveti Otac – osuđeni smo na umor svakodnevnog života, sa svojim brigama i strahovima za sutrašnjicu. Nedjeljni susret s Gospodinom daje nam snagu živjeti danas s povjerenjem i hrabrošću i ići naprijed s nadom. Zato mi kršćani idemo nedjeljom susresti Gospodina u euharistijskom slavlju. Euharistijsko zajedništvo s Isusom, uskrslim i živim zauvijek – rekao je papa Franjo – prethodi nedjelji koja nikad ne prestaje, kada neće više biti poteškoća ni boli, ni jada, ni suza, nego samo radost da živimo potpuno i zauvijek s Gospodinom. O tom blaženom odmoru govori nam također nedjeljna misa, poučavajući nas da se tijekom tjedna povjeravamo u ruke Očeve koji je na nebesima.

Zašto ići nedjeljom na misu?

Što možemo reći onima koji kažu da nema potrebe ići na misu, čak ni nedjeljom, jer važno je živjeti dobro i ljubiti bližnjega – upitao je Papa i odgovorio – istina je da se kvaliteta kršćanskog života mjeri sposobnošću za ljubav, kao što je Isus rekao: ‘Po ovome će vas svi prepoznati da ste moji učenici, ako budete imali ljubavi jedni prema drugima’, ali kako možemo živjeti evanđelje bez izvlačenja snage koja je potrebna da bismo to činili, nedjelju za nedjeljom, na neiscrpnom izvoru euharistije? Ne idemo na misu da bismo dali nešto Bogu, nego da primimo od Njega ono što nam zaista treba – naglasio je Sveti Otac i dodao – na to nas podsjeća molitva Crkve, koja se tako obraća Bogu: „Tebi nisu potrebne naše hvale, ali zbog dara tvoje ljubavi pozivaš nas da ti zahvaljujemo; naše pohvale ne povećavaju tvoju veličinu, nego nam pribavljaju milost koja nas spašava“.

Zašto ići nedjeljom na misu? – ponovio je pitanje papa Franjo i zaključio – Nije dovoljno odgovoriti da je to zapovijed Crkve; to pomaže u očuvanju njezine vrijednosti, ali samo to nije dovoljno. Mi kršćani trebamo sudjelovati u nedjeljnoj misi, jer samo po milosti Isusovoj, Njegovom živom prisutnošću u nama i među nama, možemo provesti u praksu Njegovu zapovijed i tako biti Njegovi pouzdani svjedoci.

Izvor:  Vatikanski radio; Book.hr

Priredila Gabriela Jurković