Kardinal Kevin Farrell/ foto: charis.international

Na službenim stranicama CHARIS-a, organizacije s vatikanskim pontifikalnim pravom koja okuplja dvije postojeće papinske organizacije u karizmatskoj obnovi Crkve, a to su ICCRS – Međunarodna služba katoličke karizmatske obnove u Vatikanu i Katoličko bratstvo, objavljen je tekst predavanja kardinala Kevina Farrella, prefekta Dikasterija za laike, obitelj i život. Kardinal Kevin u svom obraćanju voditeljima katoličke karizmatske obnove govorio je o ulozi i važnosti iste za Crkvu, ali i o Papinoj viziji CHARIS-a.

U nastavku možete pročitati što je kardinal Farrell rekao.

„Kada govorimo o počecima CHARIS-a, prva stvar koju treba istaknuti jest da je ideja došla od samog pape Franje. Mislim da je iznenadio gotovo sve kad je pisao predsjednicima ICCRS-a i Katoličkog bratstva 2015. godine, tražeći od njih, u početku, da razmisle o prednostima formiranja jedinstvene službe za katoličku karizmatsku obnovu diljem svijeta, a onda, u drugom pismu, da se aktivno uključe u proces koji je doveo do stvaranja CHARIS-a.

Mislim da je svima nama jasno da glavni cilj Svetog Oca nije bio organizacijski, nego pastoralni. On je kao dobar pastir pratio proces od prvog dana. Mogu vam reći da me je tijekom trogodišnjeg razdoblja, do uspostave CHARIS-a, Sveti Otac često pitao kako projekt napreduje.

Karizmatska obnova zaista je rasla odozdo prema gore, od osobe do osobe, kroz niz privatnih inicijativa potaknutih Duhom Svetim, poput šumskog požara potaknuta snažnim vjetrom

Pisma pape Franje o CHARIS-u jasno govore da je svjedočanstvo koje karizmatska obnova daje Crkvi učinkovitije kada je to svjedočanstvo jedinstva i služenja, da oni koji vode moraju težiti tome i da je apsolutno potrebno ojačati jedinstvo u Međunarodnoj karizmatskoj obnovi. On također naglašava da se nalazimo u posebnom vremenu u povijesti katoličke karizmatske obnove, nakon pedeset godina, da je pravo vrijeme da pogledamo stvari i iskreno razmislimo o tome kako najbolje služiti Gospodinu i njegovoj Crkvi.

Ne treba nas čuditi to što Sveti Otac ima specifične zamisli o ulozi katoličke karizmatske obnove, jer je i sam objasnio da je, kao biskup, polako počeo cijeniti rast u autentičnom kršćanskom životu koji krštenje u Duhu Svetom donosi; i pred kraj svoje službe nadbiskupa Buenos Airesa, bio je delegat Argentinske biskupske konferencije za katoličku karizmatsku obnovu. Vizija koju Papa Franjo ima za katoličku karizmatsku obnovu i zadaci koje je dao vođama i članovima, predstavlja jedan od načina na koji papa Franjo koristi Petrovu karizmu i nastoji ispuniti svoj zadatak kao svećenik Sveopće Crkve.

Ono što Papa traži danas od katoličke karizmatske obnove, kao i u budućnosti, jest da se prepozna kao pastoralni instrument u službi Petrova nasljednika. To znači da s dubokom poslušnošću moramo shvatiti da katolička karizmatska obnova ne pripada njezinim članovima, nego Crkvi. To bi nas moglo iznenaditi: nakon svega, Obnova nije nastala na inicijativu biskupa ili pape. Karizmatska obnova zaista je rasla odozdo prema gore, od osobe do osobe, kroz niz privatnih inicijativa na poticaj Duha Svetog, poput šumskog požara potaknuta snažnim vjetrom.

To je čest način kako Duh pokreće Crkvu: mijenjajući ljudski život kroz osobni susret s Njim, prisiljavajući pastire da to primijete – da razluče a zatim potvrde prisutnost Duha, i potaknu Njegovo božansko djelo

To je ostvarenje Isusove želje: ‘Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!’ (Lk 12,49). Pa ipak, to je čest način kako Duh pokreće Crkvu: mijenjajući ljudski život kroz osobni susret s Njim, prisiljavajući pastire da to primijete – da razluče a zatim potvrde prisutnost Duha, i potaknu Njegovo božansko djelo. Kroz povijest Crkve postoje takvi primjeri. Dovoljno je razmotriti život Franje Asiškoga, laika koji je dopustio Bogu da oblikuje njegov život i time postavi iskru za duboku obnovu Crkve, čiji su plodovi i danas vidljivi. Doista, kada papa Franjo govori o katoličkoj karizmatskoj obnovi kao „struji milosti“, podsjeća nas na to kako je tadašnji kardinal Ratzinger govorio o daru koji je Crkva dobila poslušnošću Franje Asiškoga. Da, postoje franjevački redovi i zajednice, ali postoji duhovna struja koja ih obuzima i nadilazi, i koja je postala baštinom cijele Crkve. Na isti je način Katolička karizmatska obnova rodila određene zajednice i ustanove, ali ova ih struja milosti nadilazi i ne pripada nijednoj od njih.

Papa Franjo poziva Obnovu, stoga, da ulazi u sve dublju crkvenu zrelost u pogledu svoga identiteta i poslanja, a CHARIS je instrument u službi toga procesa sazrijevanja. Katolička karizmatska obnova, zbog tog crkvenog identiteta, dobila je potvrdu svoga identiteta od pastira. (…)

Obnova je danas duhovna sila koja prožima živote milijuna ljudi kroz njihovo krštenje i izlijevanje Duha Svetoga. Jednako kao i organizirani oblik apostolata, ona također preuzima zadaće i misije koje nadilaze autonomiju da se vjernici moraju organizirati u evangelizaciji i traženju svetosti. Katolička karizmatska obnova, u tom smislu, prima svoju misiju od Crkve. Na vrlo specifičan način, Sveti je Otac dao jasne naznake o tome što predstavlja ova služba. Upravo zbog crkvenog poslanja katoličke karizmatske obnove, papa Franjo potaknuo je stvaranje CHARIS-a, koji stoga ima i pontifikalnu, javnu pravnu osobnost.“

Cijelo predavanje kardinala Kevina Farrella na engleskom jeziku možete pročitati ovdje.

Book.hr