Foto: Shutterstock
Gospodin želi da se sjećamo prve ljubavi jer tako lako ulazimo u grijeh i tako lako izlazimo iz njega zahvaljujući milosrđu Božjem. Ponekad tako lako ulazimo u grijeh i izlazimo iz njega da gubimo sjećanje na tu ljubav.
…kao žena koja vara. Nije joj više potreban radi ljubavi, nego da bi je hranio, uzdržavao, oblačio, opraštao joj…
Gubimo osjećajnost srca kao zla žena, može i muž, ali neka bude žena, koja vara muža, i to se lako oprašta. Muž govori: „Dobro, opraštam ti.“ Mahnuo je rukom kao svećenik na ispovijedi. Zatim ga ponovno prevari jer joj je tako lako oprostio, pa može još jednom. I još jednom. I na kraju ga ne shvaća kao muža jer on maše i maše tom rukom. I da ne govorim što ona onda čini. Više ne primjećuje muža, broji se još samo ta gesta opraštanja. Potrebna joj je samo ta gesta, više se ne gleda to lice, nego samo ruka. Nije joj više potreban radi ljubavi, nego da bi je hranio, uzdržavao, oblačio, opraštao joj, pomagao, slušao sve brige, žalosti, želje i jade. Ali radi ljubavi joj ne treba. Zahvaljujući mužu ona vara i ne osjeća grižnju savjesti jer muž joj lako oprašta kad je tako voli da bi za nju dao svoj život.
Mislite da govorim samo ženama, govorim svim dušama, i muškarcima i ženama. Svi smo Kristovi miljenici, a koliko puta smo izdali tu ljubav Božju. Koliko puta smo ga prevarili, koliko puta smo došli do njega i rekli: „Gospodine, griješio sam. Na posljednjoj ispovijedi bio sam…“. Kako on onda tako lako oprašta. Prelako i zbog toga nam se teško oduprijeti našim grešnim fascinacijama (…)
Iz knjige „Kako zavoljeti svoj životˮ autora patera Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
