Foto: Shutterstock

„Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.” (Mt 22,34-40)

Jedna od dvije važne Isusove zapovijedi govori da moramo ljubiti bližnjega kao samoga sebe. Ljubim li ja sebe uopće, vjerujem li da me Bog ljubi, voli? Tu nije bitan odgovor ustima, nego onaj odgovor koji čujem kad sam sam/a u sobi, ili u tišini crkve pred svetohraništem.

Ni jedan mladić, ni jedna djevojka ne može ispuniti moje srce i moj život mirom i zadovoljstvom, ako ja to nemam izgrađeno u sebi

Kakvo je moje mišljenje o meni samoj/samom?

Je li mi potreban netko da me voli kako bih bila sretna / bio sretan?

Je li mi potrebno da ja nekoga volim?

Je li mi potreban netko tko će morati zaslužiti moju ljubav, pa da onda postanem sretna/sretan?

Vjerujem li da trebam biti sretna/sretan?

Mislim li da ne zaslužujem nikoga?

Mislim li da nitko nije dovoljno dobar za mene?

Jesam li glumac, koji u tišini svoje sobe doživljava raspadanje duše kada je maska skinuta?

…

Ovo su sve pitanja koja govore o tome da zaslužujem vrijeme za sebe, sebe i Njega, Boga koji kuca i čeka da ga pustim u svoj život. Vrijeme u kojem ću raditi na sebi, na odnosu s Bogom, kako bi mi On postao broj jedan, kako bi on vodio moj život, kako bi moji puti bili sigurni u Njegovim rukama.

Ni jedan mladić, ni jedna djevojka ne može ispuniti moje srce i moj život mirom i zadovoljstvom, ako ja to nemam izgrađeno u sebi.

Često od života, partnera, poslodavca, želimo savršenstvo, a ni sami ne znamo što to zapravo podrazumijeva i što ustvari želimo…

O svemu treba promišljati i imati jasan cilj. Često od života, partnera, poslodavca, želimo savršenstvo, a ni sami ne znamo što to zapravo podrazumijeva i što ustvari želimo. Kako bismo shvatili što je za nas osobno to savršenstvo na bilo kojem životnom području, važno je da promišljamo i uđemo u svoje srce, da ispitamo svoje želje i stavove o važnim temama. Važno je ne ulaziti u vezu s namjerom da ćemo nekoga promijeniti. Jedino Bog može mijenjati nečije srce i negativne osobine.

U Knjizi Sirahovoj čitamo: „Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita; i tko ga je stekao našao je blago.“ Upravo je to ono što sa svojim partnerom, mladićem, djevojkom s kojim želimo ući u vezu, trebamo postati – prijatelji!

Zanimljiv je poziv koji Debra upućuje u knjizi, da je u vezi potrebno proći kroz četiri godišnja doba, te da nam je to prilika da sazrijemo, da se pobliže upoznamo i približimo jedan drugome i budemo sigurni da upravo toj osobi možemo iznijeti svoja najdublja razmišljanja, tajne i osjećaje. Svako dozrijevanje nosi neki svoj put. Sjeme da bi rodilo plod, prvo mora umrijeti. Čovjek da bi naučio hodati, prvo mora očvrsnuti, mora sazrjeti da bi napravio taj prvi veliki korak. Tako i u odnosima, sve počinje prvim malim korakom, nastavlja se smjenom dana, noći, prolazi kroz bure, oluje, sunce, sparine, ugodne proljetne dane, ljetnu sušu, hladne snježne oluje, lepršave povjetarce… I tek ako uspijemo savladati sve sezone, spremi smo za sljedeći korak.

Kao mlada djevojka uvijek sam se pitala hoću li se ikada udati. Smatrala sam se neprivlačnom i mislila sam da se nitko nikada neće zaljubiti u mene. Svojevremeno mi je pitanje udaje postalo zabrinjavajuće, goruće pitanje…

Varljiva je rečenica para koji kaže da među njima nema razmirica, rasprava i svađa. U takvoj je izjavi nešto sumnjivo i bilo bi dobro da svatko zastane sam pred sobom, da pogleda istini u oči, te sebi i partneru kaže svoju istinu. Sukobi, ako ih par zna rješavati, zapravo približavaju partnere jedno drugome i otkrivaju pravu istinu o vezi u kojoj jesu.

Kao mlada djevojka uvijek sam se pitala hoću li se ikada udati. Smatrala sam se neprivlačnom i mislila sam da se nitko nikada neće zaljubiti u mene. Svojevremeno mi je pitanje udaje postalo zabrinjavajuće, goruće pitanje. Budući da sam bila u župnom zboru i naši kapelani i voditelji zbora trudili su se animirati nas, približiti nas Bogu, u to vrijeme ovo moje goruće pitanje više nije bilo toliko važno. Postao mi je važan moj odnos s Bogom; kako Njega upoznati, biti s Njim i Njemu prepustiti svoje putove.

U tom traganju, zatvorenih očiju, zaboravimo ono bitno…

Debra Fileta u knjizi govori upravo o tome; lako se može dogoditi da nam se život svede na potragu za pravom osobom. U tom traganju, zatvorenih očiju, zaboravimo ono bitno. Zaboravimo biti oni koji jesmo, zaboravimo biti s Bogom, zaboravimo raditi na njivi našega srca, našeg proživljenog života. Idući kroz život, svaki čovjek na svoja leđa uzme mnoge terete, prikupi mnoštvo rana, krivih i nezrelih stavova te izgradi nezdravu sliku o sebi samom, ali i o Bogu. Ova knjiga, koju imamo u rukama, Bogom je nadahnuta. Potiče na promišljanje, ohrabruje kada nam se učini da nema izlaza, usmjerava nas kojim putem krenuti i pokazuje koliku nam je ljubav darovao Otac koji je sama milost i istina!

Ivana Katanović, voditeljica tečaja „Ljubav i poštovanje“

Knjigu „Tri koraka do prave ljubavi: smjernice za one koji traže ljubav svoga života“ autorice Debre Fileta možete nabaviti ovdje.

Debra Fileta licencirana je stručna savjetnica i autorica brojnih članaka i knjiga o vezama i braku.

www.figulus.hr