Osobni razvoj

KAMO JURI OVAJ SVIJET? // Kako se oduprijeti užurbanosti Ako nešto vrijedi, onda to treba činiti polako

Kako se oduprijeti užurbanosti

Malo je toga razornije za čovjeka i njegovu ljudskost od žurbe

Ako postoji nešto što naša kultura apsolutno cijeni, to je onda brzina. Brza hrana. Brzi auti. Brzi internet. Što se brže i efikasnije stvari mogu učiniti, to bolje. Međutim malo je toga razornije za čovjeka i njegovu ljudskost od žurbe. Žurba nije majka mudrosti.


Ako stvari činimo u žurbi, time ih obezvređujemo. Doduše, možda se zato i žurimo jer ne cijenimo neke stvari. Nije normalno požurivati nešto što je lijepo ili važno, nešto što volimo. Samo se nevažne stvari čine na brzinu i požuruju. Najviše nam govori o modernom načinu razmišljanja to što ama baš sve, od razgovora do pripreme hrane, želimo završiti u trenutku.

Život nije utrka koju treba dovršiti, nego put na kojem treba uživati. Međutim većina nas previše je zauzeta mahnitim jurenjem da bi znala bilo što o bilo čemu. Neprestano se žurimo i nikad se ne zaustavljamo da bismo razmislili o onom što činimo i stoga propuštamo mnoge stvari na našem putu. K tomu akumuliramo previše stvari a da bismo mogli u njima uživati, cijeneći više stjecanje nego imanje. Ali koja je svrha toga da imamo više – ako onda to ionako ne cijenimo, niti u tome ne uživamo?

Brzina je neprijatelj kontemplacije

Brzina je neprijatelj kontemplacije. Najsretniji ljudi na zemlji jesu oni koji postižu najmanje, a uživaju najviše. Gledano iz suvremene perspektive, oni možda žive isprazno i zanemaruju svoje potencijale. Mogli bi postići puno više. Jer danas se cjelokupna vrijednost ljudske osobe mjeri samo po njezinim rezultatima i produktivnosti, po njezinoj „tržišnoj vrijednosti“. Ali onaj tko je uistinu mudar, zna da je važnije biti nego imati. Naša vrijednost nije u tome koliko proizvodimo, već u onome što jesmo.

Brz tempo života vodi u površnost i neiskustvo i guši jedinu stvar koju uistinu dugujemo Bogu – poniznu zahvalnost. Ako cijeli svoj život vidimo samo kao zadatak koji moramo izvršiti ili kao zapreku koju moramo što prije preskočiti, nikada nećemo ništa zbiljski cijeniti. A ako ništa ne cijenimo, doći ćemo na kraj svojih dana iscrpljeni i ogorčeni, s malo toga na što se možemo osvrnuti zahvalna srca.

Zahvalnost je plod strpljivo proživljena iskustva

Moramo se oprijeti robovanju žurbi, jer ona degradira našu ljudskost. Nismo automati ili jedinice za obradu. Mi smo ljudi. Mi smo živa bića – prašina zemlje koja je mistično dovedena u život božanskim dahom. Naša vrijednost nije mjerljiva statističkim pokazateljima potrošnje ili proizvodnje. Mi smo bića stvorena da gledaju na svijet poput djece, širokih očiju i s čuđenjem. Mi smo stvorenja stvorena da daju hvalu.

Uzmite si vremena i usporite. Ulažite sebe u ono što činite, bilo da radite ili se igrate, jedete ili molite. Budite pozorni i koncentrirani. Jer uvažavanje je izvor blaženstva i zahvalnosti, a zahvalnost je plod strpljivo proživljena iskustva.

Autor: Sam Guzman (The Catholic Gentleman; Book.hr)

Prijevod Josip Sinjeri

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh