Foto: Shutterstock

Kao što se sveti i veliki Ivan Pavao II. volio vraćati na početak Biblije, tako je napravila i moja malenkost: odgovor na temu komplimenta u muško-ženskim odnosima dobio sam upravo ondje. Prvi je kompliment bio onaj koji je čovjek uputio ženi čim ju je vidio:

„Nato reče čovjek: ‘Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!’ Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo. A bijahu oboje goli – čovjek i njegova žena – ali ne osjećahu stida.” (Post 2,23-25)

Koliko god ovaj tekst čudno zvučao u 21. stoljeću, ovo je za mene prvi kompliment koji je muškarac uputio ženi. Onakav kompliment kakav je zamislio Bog. Zašto? Naime ovdje muškarac ispravno gleda ženu; u njezinu punom dostojanstvu, i ona se ne mora pokrivati, ne osjeća stid. Muškarac je vidi u punini. On vidi sve, a ne samo tijelo.

Istočnim grijehom izgubili smo izvorni pogled na muškarca i ženu

I dalje smo na početku Biblije. Nakon što su Adam i Eva pali (da, i Adam je pao jer nije zaštitio Evu, nije se sjetio koje dostojanstvo i poziv ona ima), događa se ovo: „Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokvina lišća i naprave sebi pregače” (Post 3,7).

Nakon istočnog grijeha Adamu i Evi se pogled promijenio; ne gledaju se više u punini, već s požudom. Moraju se pokrivati, moraju se skrivati. I tako je do dana današnjeg. Što se danas događa s komplimentom? Prvo, žena ga od muškarca dobije rijetko, jer se on često ne sjeti dati joj ga. Ne prepozna koju vrijednost ima žena. On to često zaboravi. S druge strane, i kada dobiju kompliment, ona u većini slučajeva ne vjeruje u njega, kao da je to nešto davno, prastaro, pomalo arhaično. Nije rijetko da ga muškarac mora ponoviti, kao da ga ona prvi put nije dobro razumjela.

Zašto se to događa? Zato što se istočnim grijehom poremetila slika u nama, izgubili smo izvorni pogled na muškarca i ženu, onakav pogled kakvim nas gleda Bog. Sadržaj komplimenta koji muškarac daje ženi se također promijenio, i on se u svijetu zapravo sveo na određene dijelove tijela ili na rečenice poput: „Bomba si!”, „Mačka si” i sl.

Komplimenti za Božju princezu

Priznati da je žena lijepa i da ima lijepo tijelo nije ništa novo za nas muškarce, ali ono što bi nam trebalo biti novo jest povratak na staro, povratak na onaj izvorni plan koji je Bog zamislio kad je stvarao muškarca i ženu na svoju sliku. Povratak na puninu pogleda prema ženi. Da, žena ima lijepo tijelo, ali to nije sve. Ona je Božja princeza, ona je stvorena na njegovu sliku, ona ima svoje mjesto u nebu, ona će uskrsnuti dušom i tijelom. Ove nam činjenice moraju stalno biti na umu i u srcu; moramo gledati mnogo više u ženi i tako se prema njoj odnositi. Ako smo kršćani u ovom svijetu, onda nam je to dužnost jer nam je to zapovjedio sam Isus Krist: „A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njom učinio preljub” (Mt 5,28).

Teške riječi, koje prodiru duboku u nas i pozivaju muškarce na više, bolje, svetije. Nema iznimke! Uz Božju pomoć možemo vidjeti ženu onakvu kakvom ju je Bog zamislio i oblikovao u svom krilu. Možemo izreći ženi onaj kompliment koji će obuhvatiti sve što ona jest, možemo biti kreativni i poštovati njezino dostojanstvo. Možemo i moramo biti zahvalni jer je ona dio našeg života, jer osjećamo sreću kad je s nama. To je prvi korak prema kvalitetnom komplimentu: ponašati se prema njoj pokazujući da smo svjesni kako je jedinstvena i neponovljiva, a ne tek prolazna i obična. Riječi će onda doći po Duhu Svetom i bit će one prave za nju, bit će potvrda njezine vrijednosti.

Autor: Petar Mijić; Book.hr