Duhovnost

BEZ DIPLOMACIJE, BEZ KOMBINIRANJA

Kakva mora biti prava kršćanska molitva? Ne molimo jer ne vjerujemo da nam Bog uistinu može i želi pomoći. Treba moliti. Poput djeteta. Iskreno zovući pomoć

Foto: Pixabay


Ponekad Gospodin odstranjuje neku prepreku iz našeg života, a ponekad počinje mijenjati naše srce da bismo mogli prepoznati prigodu za razvoj iz te prepreke. Iako moramo porezati svoje dlanove na rubu te školjke, to ima svoj smisao, jer u njoj je biser.

Pasivno stajalište, poput onoga „nek’ se vrši volja neba, s njom se uvijek slagat treba“, često je samo zavjesa naše nevjere da Bog uistinu može nešto promijeniti

Važno je da se to ostvari u odgovarajućem redu. Najprije molimo za ozdravljenje, oslobođenje od zla, da bi nam bilo bolje. Pasivno stajalište, poput onoga „nek’ se vrši volja neba, s njom se uvijek slagat treba“, često je samo zavjesa naše nevjere da Bog uistinu može nešto promijeniti. Ne molimo jer ne vjerujemo da nam Bog uistinu može i želi pomoći. Treba moliti. Poput djeteta. Iskreno zovući pomoć.

Reakcija izostaje? Onda moli: „Oče, pokaži mi kako sve to u meni želiš urediti.“ Da bi to bila prava kršćanska molitva, naglasak mora biti na odnosu s Ocem

Bez diplomacije i kombiniranja. Reakcija izostaje? Onda moli: „Oče, pokaži mi kako sve to u meni želiš urediti.“ Da bi to bila prava kršćanska molitva, naglasak mora biti na odnosu s Ocem. S Taticom u kojega imamo potpuno povjerenje. Ako je što dobro za mene, dat će mi to. Ako ne daje, vidim, on zna bolje. Inače se koncentriramo na događajima. Počinjemo tretirati Boga kao alat za ispunjenje naših željica: „Učini ovo, olakšaj ono.“ Ne dozvoljavamo Bogu da odlučuje. Često se na njega ljutimo ili se počinjemo pitati je li on uopće na našoj strani.

Prisjećam se primjera iz vlastitog života kad sam i sama jasno iskusila kako zloduh pokušava usaditi u čovjeka sumnju prema Bogu. Kao mlada redovnica posvijestila sam si, slušajući neke sadržaje o nošenju križa, o žrtvovanju i ispunjavanju Božje volje, o samoodricanju (to su dobri sadržaji, zar ne?), da sam slušajući te sadržaje izvukla iz njih pogrešne zaključke, da je Bog protivnik mojeg zadovoljstva i radosti. Došlo je do toga da, kad sam što željela, nisam molila za to, jer bi Bog „mogao saznati“ da ovisim o nečemu i mogao bi učiniti upravo suprotno od mojih želja.

Bog žudi za našom srećom. Sotona je taj koji pokušava poljuljati u nama povjerenje i napuniti nas gorčinom sumnje prema Bogu

Kad sam si posvijestila tu herezu u svojoj glavi, s predumišljajem sam zamolila Boga da mi dopusti putovanje koje sam si odavna priželjkivala, a koje nije bilo ostvarivo. Odgovor je bio gotovo ekspresan. Otišla sam na to putovanje! Ali nije me samo to putovanje toliko obradovalo, koliko ponovno zadobiveno povjerenje u Boga i novo iskustvo njegove ljubavi.
Bog žudi za našom srećom. Sotona je taj koji pokušava poljuljati u nama povjerenje i napuniti nas gorčinom sumnje prema Bogu. A radi to upravo onda kada trpimo, a čini nam se kao da Bog šuti. Bog je uvijek na našoj strani. On je uz nas.

Iz knjige „Bog traži čovjeka” autorice časne sestre Bogne Młynarz, ZDCh. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh