Duhovnost

SLAVLJENJE

Kako skinuti okove oko duše Kad slavimo Gospodina – pjesmom, molitvom, vjerujući njegovoj riječi, hvalama, postom, svjedočenjem, pomaganjem bližnjima... – ulazimo u Njegovu prisutnost. A ondje padaju okovi koji nas sputavaju…

Slavljenje ili kako skinuti okove oko duše

Foto: Shutterstock


 

Krajem desetog mjeseca prošle godine „stisli“ su me rokovi za predaju rukopisa knjige. Morala sam predati rukopis već davno, ali sve se odužilo pa sam bila neprestano napeta. Zbog toga dva puta nisam išla na susret ‘svoje’ karizmatske molitvene zajednice koja se održava petkom u Sigetu…

„Ali zašto si tako nervozna…?“

Treći petak ujutro sin me molio da ga odvezem u neki ured, da idem s njim jer mu je to teško obaviti samome. Vozila sam ga, ali bila sam nervozna i zbog rokova i zbog toga što on to ne može napraviti sam a bio bi red kad je već tako velik… Sam sva vibrirala iznutra, ali nisam ništa govorila, samo sam vozila. A onda mi je sin odjednom rekao: „Ali zašto si tako nervozna…?“ „Ma nekako jesam, a ne znam zašto“, odgovorila sam. Onda sam u sebi počela moliti Očenaš i bilo mi je malo bolje, ali sam i dalje bila nervozna pa sam odjednom počela pjevati: „Pusti brige sve i sve poslove, čamac pusti svoj…“ Točno tako, govorila sam „brige“ umjesto „mreže“ jer su mene mučile brige i poslovi… I to me je smirilo. Sin i ja počeli smo lijepo razgovarati, a onda sam se odjednom sjetila svih obveza i ponovno postala nervozna a sin je rekao: „Daj, opet pjevaj“. I ja sam opet pjevala.

Mi ljudi nekako napunimo svoje duše nekim čudnim, prljavim stvarima. Grijesima, strahovima, brigama, ambicijama, rokovima… I to budu naši okovi

Te sam večeri pošla na molitvenu zajednicu jer sam zaključila da su ti moji rokovi i obveze nebitni, a da je slavljenje važno. Čitali smo Djela apostolska i došli smo do drugog Pavlova misijskog putovanja. Ono kad se Pavao i Sila nalaze u tamnici: „Oko ponoći Pavao i Sila molili su i pjesmom su slavili Gospodina a sužnji ih slušali. Tad najedanput nastade tako jak vjetar da se uzdrmaše temelji tamnice. U isti čas otvoriše se vrata i svima spadoše okovi.“ (Dj 16, 25-26)

I tada sam shvatila zašto dolazim na molitvenu zajednicu Obnove u Duhu. Zato jer tako silno slavimo Gospodina! A to djeluje na mene samu. Mi ljudi nekako napunimo svoje duše nekim čudnim, prljavim stvarima. Grijesima, strahovima, brigama, ambicijama, rokovima… I to budu naši okovi, ne pravi željezni, nego duhovni. Tako i ja, do kraja tjedna nakupim toga toliko da se na zajednicu dovučem jedva živa. Ali kad dođem i slavim Gospodina, kako vrijeme prolazi, tako ti okovi padaju, jedan po jedan. I na kraju sam ne samo radosna nego i nekako lagana! Slobodna za dalji život… Usred svih svojih obveza i rokova.

Nitko ne može svjedočiti kad je okovan, nitko ne može djelovati kad je okovan!

Ne zaboravimo da su Sila i Pavao u ovom slučaju ostali u zatvoru jer nije bilo važno da izađu, nego da pokažu Božje djelovanje. Kad je vidio čuvar kako im padaju okovi, htio se ubiti jer se uplašio da će mu pobjeći zarobljenici, ali oni su ga utješili. Kad je čuvar vidio kakvu oni silu imaju i da je ne koriste protiv njega, nego imaju za njega suosjećanje – obratio se i on i njegov dom („povjerova u Isusa Krista … i još te noći bijaše kršten i on i svi njegovi“; Dj 16,33-34) Dakle, okovi su spali da bi Sila i Pavao mogli bolje djelovati i svjedočiti. Nitko ne može svjedočiti kad je okovan, nitko ne može djelovati kad je okovan! Tako i u našim životima, okovi ne spadaju da bismo mi sad negdje pobjegli zato jer smo „slobodni“, nego da bi naše duše bile slobodne za djelovanje točno ondje gdje nas je Bog stavio. Nije važno gdje se nalazimo: na kraljevskom dvoru, u siromašnoj kući ili doista u zatvoru. Važno je samo imamo li okove na duši ili nemamo. Kad oni padnu, svatko je od nas, ma gdje bio – slobodan! Zato je važno slavljenje i molitva, to je jedan od načina ulaska u Božju prisutnost, Božju ljubav. A kraj njega je ne samo radost nego i Sloboda. Dar koji nam je Bog davno dao, a mi ga usput nekako izgubimo. Pa se onda na zajednici oslobodimo i na kraju zajednice kao da svi imamo krila jer se to naša slobodna duša želi uzdići do Boga!

Eto. zato idem na slavljenje… Da skinem okove sa svoje duše!

Autorica: Sanja Nikčević; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh