Foto: Unsplash,  CDC 

Nije li predivno kako kuhinja može sjajno poslužiti za pouku iz vjeronauka? Kuhinja pruža okruženje koje djetetu može biti zabavno dok ga majka poučava osnovama katekizma, primjerice kada želi dobro pripremiti svoje dijete za njegovu prvu ispovijed.

„Katekemijska medoda”

Prije mnogo godina naš je prijatelj napisao knjigu kojom je djeci želio još više približiti nauk zapisan u Katekizmu. Između ostalog, osmislio je nešto što je nazvao „katekemijskom metodom” za poučavanje djece o njihovoj duši i stanju milosti. U nedostatku pravih kemikalija, ovu smo metodu prilagodili uvjetima naše kuhinje gdje se kao radnim materijalom služimo ostacima čaja i kave, a s istim učinkom.

Subotom ujutro, kada moje dijete koje se priprema za prvu pričest ne žuri u školu, nego mi pomaže brisati suđe, podignem čašu vode prema prozoru gledajući kako sunce probija kroz nju. „Pogledaj kako sunčeve zrake prolaze kroz čistu vodu. Isto je s Bogom i našom dušom u stanju milosti. On u nju može ući, njegova ju milost ispunjava svjetlošću i duša je predivna. Jesi li ikada razmišljao o tome kakva je duša kada je u njoj laki grijeh? Ona izgleda otprilike ovako.” Tada prema svjetlu koje dolazi s prozora podignem čašu u koju sam ulila čaj.

Gledajući tu gustu tekućinu kroz koju ne prodire sunčeva svjetlost, moja je kći samo uzdahnula i prošaptala: „Da, stvarno se ništa ne vidi”

„Vidiš? Sunčeve zrake još uvijek prodiru kroz nju, ali tekućina nije tako čista i prozirna kao voda. Bog može ostati u duši čak i kada je u njoj laki grijeh jer zna da smo mi ljudi slabi te on odabire ostati kako bismo mi ojačali. Međutim, duša tada nije tako lijepa kao kad je slobodna od svakoga grijeha. Bog u njoj nije onako zadovoljan kao u duši bez grijeha koju može svu ispuniti sobom i svojom milošću.”
„Ali s dušom zaprljanom smrtnim grijehom drugačije je. Njime je povrijeđen božanski život u nama; u prisutnosti smrtnoga grijeha Bog ne može biti. Gdje je smrtni grijeh, ondje nema Boga, ni milosti, ni svjetla, nego samo ružna tama.” Tada podignem čašu s crnom kavom prema izvoru svjetla koje dolazi kroz prozor. Gledajući tu gustu tekućinu kroz koju ne prodire sunčeva svjetlost, moja je kći samo uzdahnula i prošaptala: „Da, stvarno se ništa ne vidi”.

Voda je simbol milosti koji Crkva često koristi. Sveta Terezija Avilska je osobito koristila taj simbol kako bi duše poučavala o milosti

„Što nam je onda činiti kada je ljepota duše narušena lakim grijehom? Ili još gore, kada je ružna zbog smrtnoga grijeha u njoj? Tada idemo na ispovijed što prije možemo. Svoje grijehe govorimo Bogu preko svećenika. Imenujemo svaki grijeh jer se kajemo što smo ga učinili te odlučujemo to više ne činiti. Obvezujemo se izmoliti pokoru te nam po svećeniku Bog oprašta grijehe. Milost tad ponovno ulazi u našu dušu i to izgleda otprilike ovako.” Tada čašu s čajem stavim u sudoper ispod slavine i pustim da se u nju ulijeva čista voda prazneći onu onečišćenu. Nakon nekog vremena čaša je puna čiste prozirne vode. Tako napravim i s čašom kave. Voda je simbol milosti koji Crkva često koristi. Sveta Terezija Avilska je osobito koristila taj simbol kako bi duše poučavala o milosti.

Iz knjige „Kako odgajati dobru katoličku djecu“ Mary Reed Newland. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.