Osobni razvoj

PRISILNE MISLI

Kako protiv misli koje nam podmeću demoni Ne bismo im trebali dopustiti da narastu, već ih moramo odmah raskrinkati i usprotiviti im se pomoću biblijskih tekstova koje moramo naučiti napamet

Kako protiv misli koje nam podmeću demoni

Foto: Pixabay


 

Nečiste misli, isprazne, one koje laskaju našim aspiracijama, optužujuće, ikonoklastičke, svetogrdne, predbacujuće, bogohulne, proste, depresivne, ponižavajuće, pohlepne, zaposjedajuće, opsesivne emocije, idolatrijske, one koje bude sumnju u vjeru ili stanje posvećujuće milosti i iskrenosti, one koje nagovaraju na laganje, koje lažno pravdaju, koje tjeraju na odustajanje, koje tjeraju na predaju, razočaravajuće, zlobne, nevoljne ili pak začaravajuće – i tisuće drugih misli stalno nam podmeću demoni.

…moramo ih odmah raskrinkati i usprotiviti im se pomoću biblijskih tekstova koje moramo naučiti napamet

Sve se to događa unutar našeg uma, u našoj memoriji i u osjećajima, i naša volja se paralizira, misli se miješaju i rađa se nemir, a upravo taj nemir trebao bi biti za nas znak da te misli ne dolaze od Boga, već od Sotone.
Ne bismo im trebali dopustiti da narastu, već ih moramo odmah raskrinkati i usprotiviti im se pomoću biblijskih tekstova koje moramo naučiti napamet.

U svemu ipak trebamo uvijek tražiti obranu u biblijskom oružju ili u svetosti imena Isusa Krista

Postoje neke misli kojima ne smijemo ni u jednom slučaju dopustiti da se razviju, kao, naprimjer, bludnim mislima ili pak onima što bude sumnju u Boga, ali postoje i one koje ne samo da treba priznati već ih treba također i temeljito analizirati i pokazati na taj način njihovu besmislenost. Neke misli treba priznati s dozom ironije, ismijavajući njihov sadržaj, pred drugima se trebamo poniziti, a neke druge pak dovesti do apsurda. U svemu ipak trebamo uvijek tražiti obranu u biblijskom oružju ili u svetosti imena Isusa Krista.

Od velike je pomoći metoda koju su pustinjski oci usavršili i koja djeluje, a to je radikalna poniznost, koja se u pravoslavlju naziva POKAJANJE

Postoje i one misli koje treba potpuno ignorirati – niti ih treba odbacivati niti se brinuti zbog njih. Posebno se to odnosi na skrupule, psovke, loše sugestije. Od velike je pomoći metoda koju su pustinjski oci usavršili i koja djeluje, a to je radikalna poniznost, koja se u pravoslavlju naziva POKAJANJE. Kajati se u prahu i pepelu znači prepoznati sebe kao čovjeka sposobna za svaki grijeh i bez obzira na to je li se on već dogodio u prošlosti ili nas pak straši da bismo ga mogli učiniti u budućnosti, treba prepoznati sebe kao osobu koja je sposobna za svaku nepravdu pred Božjim licem, i na taj način probuditi njegovo smilovanje nad nama.

Nametljiva bogohuljenja, psovke, strahote – njih treba ignorirati i buditi u sebi još veću ljubav prema Isusu

Bludne misli i one koje se protive vjeri treba odmah odbaciti. Kušanje ohološću, glupošću, ambicijama, uzdizanjem nad druge, bijesom, zavišću, ljutnjom, optuživanjem i osuđivanjem drugih treba nas učiniti sposobnima da odbacimo sve navedeno i stanemo pred Boga, kajući se pokorno. Nametljiva bogohuljenja, psovke, strahote – njih treba ignorirati i buditi u sebi još veću ljubav prema Isusu. Drugačije govoreći, treba iskorištavati nametljivosti za probuđivanje u sebi još veće ljubavi i želje za predanjem u Isusove ruke.

Straha za druge, za sebe, za budućnost, od prekomjerne brige, unutrašnjeg dijaloga, brige za zemaljska dobra oslobađamo se također izgovaranjem riječi Biblije

Ako sjećamo pohlepu, ljubomoru, lijenost, trebamo priznati sebi da smo takvi i ismijati te kušnje, dovodeći ih do apsurdnosti. Ako se uspoređujemo s drugima, optužujemo i osuđujemo sebe. Trebamo uvidjeti besmislenost toga citirajući Bibliju – antirrhetikos. Kod odustajanja, nevoljkosti, osjećaja besmislenosti, osjećaja napuštenosti i bezvrijednosti također trebamo primijeniti antirrhetikos. Na sličan način protivi se korištenjem Božjih riječi koje pronalaziš u Bibliji kada te napada neumjerenost u jelu i piću, bijeg u ovisnosti, sanjarenje o ugodnosti i komforu, uspjehu i zabavljanju. Straha za druge, za sebe, za budućnost, od prekomjerne brige, unutrašnjeg dijaloga, brige za zemaljska dobra oslobađamo se također izgovaranjem riječi Biblije i protiveći se tim nametljivim napastima i samim time probuđujući ufanje u brižna Boga, predajući se u ruke Marije, Isusa, Josipa, u ruke Svete obitelji:

„Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas.“ (1 Pt 5, 7)

Za opsesije od emocionalnih ovisnosti i strah da ne učinimo koga svojim idolom treba koristiti antirrhetikos, kao, naprimjer:

„Ne vjeruj mu kad ljupkim glasom govori, jer u srcu mu je sedam grdila.“ (Izr 26, 25).

„Ne pouzdajte se u bližnjega, ne vjerujte u prijatelja; pred onom koja s tobom dijeli postelju pazi da usta ne otvoriš.“ (Mih 7, 5)

„Ovako govori Jahve: ‘Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća.’“ (Jr 17, 5)

Ponavljanje tih tekstova u trenucima kušnje trebalo bi pridonijeti obuzdavanju, kidanju otrovnih odnosa, bijegu prema Bogu, jer trebamo tražiti onaj položaj koji nam donosi mir u skladu s riječima psalma:

„Zla se kloni, a čini dobro, traži mir i za njim idi!“
(Ps 34, 15)

Očaj, tuga, samoosuda, predstavljanje svojeg stanja, izgleda, životne situacije kao beznadnih – bilo bi dobro to sve ispovijedati Bogu tijekom klanjanja i iskreno priznati svećeniku tijekom ispovijedi. Trebamo dobro paziti ne služimo li se svim tim navedenim za manipuliranje drugima, da bismo pridobili svu njihovu pozornost na sebe zbog naše narcisoidnosti. Čovjekov egocentrizam obožava iskorištavati histeričnu dramaturgiju da bi se drugi ljudi smilovali nad njim. Treba pozorno i brižno osluškivati Duha Svetoga u svojem srcu, kad nam on pokazuje kako koristimo svoje patnje, da bismo pomoću njih manipulirali drugima, prisiljavajući ih na taj način da se pobrinu za nas. Često će to biti vrlo teško za nas, ali riječi svećenika koji nas ispovijeda trebale bi nam pomoći, i to tada kad nam izravno kaže da nam nije cilj oslobođenje od naših patnji, već da želimo iznuditi pomoću njih efekt stalne potpore drugih i svrnuti pozornost drugih na sebe.
Treba ipak naglasiti da niti jedna metoda nije dobra ako nećemo upamtiti da je svako dobro uzrokovano milošću. Metode djeluju kad ih Krist u nama koristi protiv demona, a ne kad ih mi koristimo bez njega.

Iz knjige „Usrećiti Boga“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu po sniženoj cijeni od 54 kune možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh