Foto: Shutterstock

Potreba za smislom

Duhovna je dimenzija nešto specifično ljudsko – po njoj se razlikujemo od ostalih živih bića. Čovjekova najveća potreba nije zadovoljiti nagone ili zadobiti moć, već potreba za smislom. Kako to znamo? Pogledajmo primjer jedne ogorčene majke.

Ostavio ju je suprug, ostala je sama s troje djece u svojim četrdesetima. Bila je emocionalno devastirana, ranjena, tužna, iznevjerena

Ostavio ju je suprug, ostala je sama s troje djece u svojim četrdesetima. Bila je emocionalno devastirana, ranjena, tužna, iznevjerena. On i njegova obitelj nisu pridavali važnost njezinim emocijama i potrebama, kao ni emocijama i potrebama djece, već su hladno inzistirali na rasporedu susreta i godišnjeg odmora s djecom. Iz njezine perspektive, oni su bili bešćutni i sebični. Majku se nije pitalo što toj djeci treba, može li se kako pomoći, već je naglasak stavljen na angažman onako kako je njima odgovaralo i koliko im je vremena odgovaralo.

Začarani krug neprijateljstva

U majci se probudio snažan otpor, bijes, želja za kontrolom i oduzimanjem prava za koja je smatrala da ih oni nemaju. Sama se osjećala bezvrijednom, gubitnicom, tužnom i razočaranom. Još se borila i sa strahom koji ju je često preplavljivao; strah da će joj njegova obitelj oduzeti djecu zbog sve češćih sukoba koje su imali. Svi su, naravno, izvukli svu artiljeriju kojom su raspolagali i uspostavljao se jedan toksični, začarani krug neprijateljstva – ratno stanje.

Bila je to hrabra žena, iskrena, anksiozno depresivna i voljna raditi na sebi. Logoterapijski razgovor je krenuo konfuzno, ali smo brzo uspostavile red. Prvo smo poradile na zacjeljivanju duboke rane koja joj je nanesena. Ključna pitanja koja smo postavili jesu sljedeća: koliko sebe smatra (ne)vrijednom, a kolika je njezina vrijednost u Božjim očima? Koliko vrijedi u očima svoje djece, kolega, obitelji, prijatelja?

Postoji jedna zanimljiva metoda za povratak samopoštovanja – skicirate na papiru okvir ogledala i unutar toga okvira napišete koje sve kvalitete posjedujete. Nemojte biti skromni, Stvoritelj je sigurno bio široke ruke. 😊 Nasmijao ju je taj zadatak, ali ga je ipak izvršila. Kasnije se morala opetovano ogledavati u tom „ogledalu“ jer brzo zaboravljamo.

Ne možemo mijenjati druge, ali…

Drugi korak bio je prihvaćanje situacije s bivšim suprugom, takve kakva ona jest. On je krenuo svojim putem, a ona je plakala za lijepim danima koje su zajedno proveli. U redu je sjećati se dobroga, ali je također potrebno skinuti ružičaste naočale i gledati osobu u cjelini. On je bio ugodan i dobar, ali je također odabrao napustiti svoju obitelj – dakle, za tim dijelom njega nećemo žaliti, zar ne? Može li se taj dio njega odijeliti od cjeline? Ne može. Prihvaćamo odluku partnera koja nema veze s nama, već s njegovom vizijom sebe i vlastite slobode.

Ne možemo mijenjati druge, ali ipak imamo prostor slobode gdje možemo djelovati – možemo mijenjati sebe! Pitala sam ju što želi za sebe. Odgovor je bio mir, radost, stabilnost. Zatim otkrivamo koje područje slobode joj je preostalo. S čime se nije zadnjih godina bavila, što je zanemarila trčeći za obvezama, u što može sada utrošiti vrijeme rezervirano za žalovanje i samosažaljenje? Odmah se sjetila plesa, planinarenja… Smiješak se polako nazirao na njenim usnama. A djeca i njihov odnos s očevom stranom? Je li im zaista teško provoditi praznike s bakom i djedom? Je li im baš tako loše s tatom? Ona odgovara da nije. Napokon dolazimo i do konačnog pitanja – što želi svojoj djeci? Spremno odgovara da im želi dobro, da su sretni! Složile smo se da oduzimanjem oca i njegovog dijela obitelji djeca neće profitirati i pristala je ne komplicirati njihove planove.

Duhovna dimenzija je ta koja nam daje perspektivu, snagu, volju da činimo unatoč, da nadrastemo svoje potrebe i impulse i odlučimo se za dobro

Pristala je na to unatoč snažnom impulsu protiv njegovih, unatoč nepravdi i nemaru, unatoč toksičnim odnosima koji su rasplamsavali njen gnjev, unatoč potrebi da „zaštiti“ svoju djecu od njih. Kako je to moguće? Moguće je jer je ‘dohvatila’ smisao. A smisao je da pruži djeci slobodu i ljubav, da sagleda vlastito područje slobode i mogućnosti, da dozvoli sebi i djeci da budu sretni (posljedično i bivšem suprugu). Duhovna dimenzija je ta koja nam daje perspektivu, snagu, volju da činimo unatoč, da nadrastemo svoje potrebe i impulse i odlučimo se za dobro. Duhovnom dimenzijom upravlja savjest, otuda je došao i mir u njeno srce. Sjećate se? To je bila prva želja!

Postoje li vrijednosti zbog kojih bismo mogli umrijeti?

Okrenula je stranicu, posvetila se davno zaboravljenim hobijima i interesima, djeca su ponovo živjela sa sretnom majkom, a povremeno i s ocem. Postoje li vrijednosti zbog kojih bismo mogli umrijeti? Postoje, i upravo otuda dolazi snaga činiti dobro onima koji nas mrze i onima koje volimo iako se čini da nemamo snage. Zbog duhovne dimenzije i njezine ljekovitosti, umjesto ogorčene, depresivne, agresivne majke, danas ste upoznali jednu dragu, duhovitu, organiziranu, nasmijanu, zanimljivu, pozitivnu, duhovnu ženu.

Jesu li se njih dvoje pomirili? Ne znam. Ona svakako jest poželjna životna suputnica, a on, ako se odluči vratiti, treba – terapiju.

Logoterapija je treća bečka psihoterapijska škola. Viktor Frankl je osnivač koji je dokučio smisao života i  ponovno uveo u antropološku sliku čovjeka duhovnu dimenziju. Pošto se duh ne može razboljeti, on je izvrsno uporište kada ne vidimo rješenje. Liječenje smislom je vrlo učinkovito kao i tehnike koje se primjenjuju u logoterapiji.

Ivana Ćosić, uz individualnu terapiju, pokreće novi ciklus logoterapijske edukacije i radionica.

Prijavite se na broj 091/6555 307 ili [email protected] ili https://www.instagram.com/psihoterapija.logoterapija?r=nametag.