Osobni razvoj

SVEĆENIK ODGOVARA

Kako poštivati roditelje ako nam nisu darovali roditeljsku ljubav i pažnju? Moj me biološki otac, osim u periodu osnovne škole, ignorirao; ja sam ga uvijek zvala, dolazila kod njega i odlazila ljuta i uplakana. (…) Tijekom mog odrastanja razvila sam sliku oca kao nekoga tko je od mene okrenuo leđa i to me silno boljelo…

Kako poštivati roditelje ako nam nisu darovali roditeljsku ljubav i pažnju?

Molim vas da mi objasnite što točno znači Četvrta Božja zapovijed – ‘Poštuj oca i majku’. Ja sam odrasla bez oca, odgojio me djed. Moj me biološki otac, osim u periodu osnovne škole, ignorirao; ja sam ga uvijek zvala, dolazila kod njega i odlazila ljuta i uplakana. A tijekom osnovne škole događalo se da je prema meni  izražavao seksualne nagone od čega sam bježala. Tijekom mog odrastanja razvila sam sliku oca kao nekoga tko je od mene okrenuo leđa i to me silno boljelo.


Nikad ga nisam zanimala, osim kad bi došla kod njega i onda bi mi rekao da čistim, iako je imao suprugu iz drugog braka. Jednom mi je rekao da je on moj otac i da mu moram uzvratiti. Pitala sam se, na što da uzvratim? Ponekad me emocionalno ucjenjivao i nametao mi osjećaj krivnje zato što je on moj otac. Godinama se nismo čuli jer ga nisam zvala, i sad, kad sam nazvala, bio je hladan. Mučim se s osjećajem krivnje da je on moj otac i da ga trebam poštovati. Iako u sebi znam da je on samo moj biološki otac i ništa više. A djeda i poštujem i volim, i on mene. Ne mislim da sam ocu išta dužna, osim što ga trebam poštovati kao i bilo kojeg drugog čovjeka i opraštati mu.

U meni se javio sukob zbog Božje zapovijedi da oca i majku trebamo poštovati, a ja prema njemu ne osjećam ni ljubav, ni privrženost jer mi to nije prirodno, jer ne dijelimo ništa – ni odgoj, ni vrijeme, apsolutno ništa, osim sjećanja na moje trčanje za njim i njegovu šutnju, kao i neke ružne trenutke. Osjećam se prisiljenom napraviti nešto što ne mogu.

M. M.

Odgovor:

Poštovana Majo,

hvala Vam na pitanju i na povjerenju. Iz Vašeg je pisma očito da poteškoća koju imate u odnosu prema Vašem ocu proizlazi iz odnosa nebrige i svojevrsnog ignoriranja. Čini se ste očinsku ljubav ipak primili preko Vašeg djeda, koji Vam je na svoj način nadomjestio očevu nebrigu. Teško je na temelju kratkog opisa Vašeg odnosa s ocem zaključiti koje su sve barijere podignute u njemu. S obzirom da ste naveli da Vam je spomenuo kako mu trebate uzvratiti, očito je da nije prema Vama posve indiferentan, no to ne zna izraziti niti pokazati na Vama razumljiv i prihvatljiv način. Čovjek ne može tražiti ljubav, nego je samo može darovati. Vjerojatno u njegovom životu postoje veliki lomovi, rane, možda i razočaranja u samoga sebe, koje prikriva svojom grubošću ili indiferentnošću prema Vama.

Ovo Vam ne pišem da bih opravdao postupke i nebrigu Vašeg oca, nego da pokušate promatrati očev odnos prema Vama u kontekstu njegovih životnih uspona i padova… Na taj ćete način moći s određenom emotivnom distancom uvidjeti gdje se nalazi srž problema neizgrađenog odnosa, jer međuljudske je odnose potrebno graditi. Oni se ne ostvaruju samo zbog bioloških i društvenih predispozicija. To očito pokazuje i Vaš primjer, da ste doživjeli snažniju ljubav i primili odgoj od djeda, a ne od oca.

Što podrazumijeva Četvrta Božja zapovijed?

Sada dolazimo do pitanja Četvrte Božje zapovijedi, koja govori o poštivanju roditelja. U Katekizmu Katoličke Crkve stoji kako je ta zapovijed izrečena u pozitivnom obliku kao dužnost koju treba vršiti, te se obraća djeci vezano s odnosom prema roditeljima (ocem i majkom). „Tiče se također rodbinskih odnosa s članovima obitelji. Traži iskazivanje časti, ljubavi i priznanja djedovima i precima. Proteže se napokon na dužnosti učenika prema nastavnicima, zaposlenih prema poslodavcima, podložnika prema poglavarima, građana prema domovini, prema javnim službenicima i vladarima. Ova zapovijed uključuje i podrazumijeva dužnosti roditelja, skrbnika, učitelja, poglavara, načelnika, državnika, svih koji vrše vlast nad drugima ili nad nekom zajednicom.“ (KKC 2199) Iz ovih je riječi vidljivo da Četvrtu Božju zapovijed trebamo tumačiti puno šire od odnosa prema vlastitim roditeljima. To ste i sami naveli u svojim riječima, kada govorite o odnosu prema djedu gdje uzvraćate poštovanje i ljubav.

Kada govorimo o poštovanju prema ocu i majci od kojih smo primili život, tada to znači imati unutarnji stav poštovanja i zahvalnosti za darovani život. No, roditelji ne smiju smetnuti s uma da djeca nisu njihovo vlasništvo, nego su im darovana od Boga. Oni svojoj djeci trebaju biti „siguran i ispravan primjer, da ih ljube, paze i čine sve što će im pomoći da se mogu razvijati tjelesno i duhovno“ (Youcat, br. 372). Spomenuli ste da se Vaš otac ne odnosi na takav način prema Vama. Predlažem Vam da budete prije svega zahvalni što Vam je Gospodin na životni put stavio Vašeg djeda koji Vam je posredovao, prema svojim mogućnostima, odgoj i očinsku ljubav. A prema ocu, koji Vam je toliko dalek da ga doživljavate gotovo kao stranca, budite milosrdni.

Živjeti milosrđe

Prije svega, nastojte mu oprostiti njegove propuste i pogreške jer ćete tako najprije sebe osloboditi od negativnosti koje u Vama stvaraju unutarnje razdore. Unatoč svemu imajte na umu da će Vaš otac s vremenom postajati sve stariji, a Vi ćete biti jači i snažniji. Neka Vas Gospodin očuva od toga da se u Vama ikada pojavi bilo kakva želja za osvetom. Sjetite se riječi iz Knjige Sirahove: „Sine moj, pomozi oca svojega u starosti i ne žalosti ga za života njegova. Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti koji si u punoj snazi.“ (Sir 3,12)

Isus nas potiče da budemo milosrdni jedni prema drugima: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.“ (Lk 6, 36)

U Gospodinu,

vlč. Krunoslav Novak

Izvor: Laudato.hr

Priredila Gabriela Jurković; Book.hr

  • 121
  •  
  •  
  •  
  •  
Klub prijatelja
Na vrh