Foto: Shutterstock

Budite i iskreni i razboriti kad objašnjavate odakle dolaze djeca

U zdravoj znatiželji dijete će vam jednoga dana, a čini mi se da je to sve ranije, postaviti pitanje: „Mama, tata, odakle dolaze bebe?” Dijete svakako zaslužuje odgovor. U obiteljima koje imaju veći broj djece i otvorena su životu kako im ga Bog povjerava, djeca taj proces rasta bebe u maminu trbuhu doživljavaju prirodnim i normalnim, ne mareći za znanost iza svega toga. Prvi glas da stvari nisu tako jednostavne obično dolazi izvana. Tako je barem bilo s našom djecom dok su još bila vrlo malena. Tijekom igre, naša ih je petogodišnja susjeda, mala mudrica, obavijestila da će im mama roditi još jednu seku ili jednog bracu. Nakon što su joj odvratili da oni to već znaju, jer smo im rekli da nam je Bog poslao još jednu bebu, djevojčica im je odgovorila da je ona to već sama primijetila. Naime, ona je primijetila da moj trbuh raste, a moja djeca ranije tome nisu davala nikakav značaj. Sa suzama u očima došli su u kuću i rekli mi: „N. nam je rekla da je beba u mami prije nego što se rodi. Je li to istina?” Rekoh: „Da, istina je”.

Međutim, moja najstarija, tada šestogodišnja Monika razmišljala je o tome cijeli dan da bi me navečer, dok je kroz prozor gledala jednu kravu u stadu koja se otelila prethodnog ljeta, upitala: „Ova mi krava izgleda kao da će ponovno dobiti bebu. Hoće li?”

Moji najmanji bili su na trenutak začuđeni zbog te spoznaje, ali nakon petnaestak minuta nisu to više niti spominjali. Međutim, moja najstarija, tada šestogodišnja Monika razmišljala je o tome cijeli dan da bi me navečer, dok je kroz prozor gledala jednu kravu u stadu koja se otelila prethodnog ljeta, upitala: „Ova mi krava izgleda kao da će ponovno dobiti bebu. Hoće li?”

„Da, hoće.”

„Mame rađaju bebe kao i krave svoje teliće?”

Ona je, naime, bila nazočna u štali kada se naša krava toga ljeta otelila i sada se u njoj pojavilo pitanje rađa li njezina majka na isti način. Iako sam očekivala da će mi to pitanje postaviti koju godinu kasnije, htjela sam iskoristiti trenutak i pojasniti joj kako će se roditi naše peto dijete.

„Ne, dušo, nije isto. Bog je životinje stvorio snažnima i otpornima te one svoju mladunčad mogu rađati gdje god se zateknu, na pašnjaku, u šumi ili u štali; i vidjela si da se naša mačka omacila u svojoj kutiji. Ali kod nas ljudi to izgleda drugačije. Majke svoju djecu rađaju kod kuće uz pomoć obitelji ili prijatelja, ili u bolnici uz pomoć liječnika i primalja.”

„Ali odakle djeca dolaze? Izlaze li djeca na isti način kao naše tele?”

U tom sam trenutku zavapila Bogu da stavi prave riječi u moja usta.

„Bog je u majkama stvorio mjesto u kojem dijete raste i mjesto u tijelu kroz koje dijete prolazi kada se rađa.”

Više nije htjela okolišati i izravno me je upitala: „Gdje je to mjesto?”

Tada sam joj rekla odakle dolaze djeca. Objasnila sam joj da je sve što je Bog stvorio i što čini, čisto, dobro i sveto. Da postoji neki bolji način dolaženja djece na svijet, On bi dao da se ona tako rađaju. Bog je htio…

Na meni je bilo djetetu reći laž ili istinu. To je jedan od onih ključnih trenutaka u odnosu majke i djeteta, koje ona voli svom dušom. Želim da moje dijete odrasta u čistoći i svetosti, da u svemu bude milo Bogu, da znanja i informacije koje prima, a koje upravljaju njegovim postupcima, budu cjelovite, istinite i pravovremene te da u mene ima povjerenje. Dok moja djevojčica raste u spoznaji Božje ljubavi prema njoj, želim da se osjeća slobodna prići mi s povjerenjem svaki put kada se u njoj pojavi pitanje vezano za spolni život. Želim joj tada dati dobar i istinit odgovor. Znam da budućnost našeg odnosa, koji mi je beskrajno važan, ovisi o mojoj iskrenosti i smirenosti kojom reagiram kada se u njoj pojave neka pitanja ili kada joj je teško.

Tada sam joj rekla odakle dolaze djeca. Objasnila sam joj da je sve što je Bog stvorio i što čini, čisto, dobro i sveto. Da postoji neki bolji način dolaženja djece na svijet, On bi dao da se ona tako rađaju. Bog je htio da u majkama raste novi život i da se po njima rodi. Moja je kći tada još više shvatila da je naše tijelo Bog namijenio za svete stvari i da je zato važno da ga čuvamo u čistoći kako bismo Bogu i tijelom davali čast i slavu. Naše tijelo je vrijedno da mu pristupamo s dostojanstvom s obzirom da znamo da Presveto Trojstvo prebiva u našoj duši kada smo u stanju milosti. Nije li čudesno da Bog stvara novu dušu i da je onda, posluživši se majčinim tijelom, donosi na svijet?

Jednom me je moj sin zatekao svojim pitanjem: „Mama, zar žene koje nisu udane ne mogu roditi bebu?”

Možemo očekivati da će nam dijete postaviti i pitanje koje logično slijedi: „Kako beba dođe u mamin trbuh?” Kada je dijete još u vrlo ranoj dobi, dovoljno mu je reći da Bog u majku posije sjeme na mjesto podno njezina srca, iz kojega onda izraste beba. Mudro im je tako reći jer nikada ne možemo biti sigurni koliko duboko seže njihova znatiželja. Jednom me je moj sin zatekao svojim pitanjem: „Mama, zar žene koje nisu udane ne mogu roditi bebu?”

„Zašto te to zanima, dušo?”

„Razmišljao sam o tome da sve žene koje poznajem, a nisu udane, nemaju djecu.”

„Da, djeca trebaju oca.”

„Naravno. Kada nemaš muža, onda ni djeca ne mogu imati tatu. Je li tako?”

Prepustila sam mu da ga vlastita logika dovede do odgovora i s obzirom da je bio još veoma malen, nisam ga htjela zasuti suvišnim informacijama koje bi ga više zbunile nego što bi mu pojasnile ono što ga zanima.

Iz knjige „Kako odgajati dobru katoličku djecu“ Mary Reed Newland. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.