Foto: Shutterstock

Bog odlučuje što će činiti sa svojim milosrđem

Mnogo bi se moglo govoriti o Božjoj milosti. Prvo, ona je potpuno besplatna. Ne može ju se zavrijediti. Nitko nikada nije zaslužio Božju milost i nitko nikada neće moći zaslužiti milost Božju. Zapravo, što više se trudimo zadobiti Božju milost, to ćemo ju manje postizati. Prorok Izaija kaže da su sva naša djela pravednosti samo okaljane haljine (usp. Iz 64, 5). Nije riječ o našim grijesima, nego o našim pravednim djelima. Sve ono što možemo postići molitvom, postom, milodarima i čitanjem Biblije samo su prljavštine u usporedbi s Božjom svetošću. To ne znači da nije dobro činiti te stvari, ali nijedna od njih, niti bilo koje drugo djelo pravednosti, ne može nam dati ništa više od pravedne nagrade. Pravedna nagrada za nečistu haljinu ništa ne vrijedi. Drugo što je važno reći o Božjoj milosti jest da je Bog apsolutno slobodan u odlučivanju što će činiti sa svojim milosrđem. On nikomu ne duguje objašnjenje, niti mora ikomu polagati račun o tome kako raspolaže svojim milostima.

Isusova smrt na križu jasan je dokaz nezaslužne i neizmjerne Božje milosti. Zbog naših grijeha zaslužujemo kaznu, ali Bog nas ne kažnjava, već našu kaznu stavlja na Isusa. Bog je to učinio da bi se Isusova milost i mir prenijela na nas. Većina poslanica u Novom zavjetu počinje pozdravom „milost i mir“. Od drevnih vremena Židovi su se pozdravljali pozdravom šalom (heb. ‘mir’) . Grci su se običavali pozdravljati riječju haris, koja znači ‘milost’. Čini se da su prvi kršćani spojili zajedno oba pozdrava, šalom i haris (mir i milost). Po milosti Božjoj pomirujemo se s Bogom.

Što je još gore, mnogi vjernici misle da su oni sami nešto učinili da bi zavrijedili Božju milost. Ali to je potpuno pogrešna pomisao

Da bismo bolje razumjeli kako je grčka riječ haris uporabljena u Novom zavjetu, pogledajmo nekoliko mjesta na kojima se ona nalazi. Većina vjernika misli da mora nešto učiniti da bi zaslužila Božju milost. Možda bi, ipak, da više mole ili čitaju Bibliju ili češće poste zaslužili više Božje milosti! Ali to nije istina. Te su stvari djela, a djela su suprotna od milosti. Što je još gore, mnogi vjernici misle da su oni sami nešto učinili da bi zavrijedili Božju milost. Ali to je potpuno pogrešna pomisao. Ako ste nešto zavrijedili, onda to nije milost nego vaša plaća. Ako je to nešto što ste sami zaslužili, to onda nije milost Božja. Bog vjerno nagrađuje one koji čine dobro. Ali nagrada za djela nije Božja milost, nego plaća. Da bismo udovoljili Bogu, moramo biti voljni prihvatiti njegovu milost a da ju ne zavređujemo. Jedna je od najtežih stvari za vjernike shvatiti da nemaju nikakvo pravo na Božju milost.

Postoje određene činjenice o milosti Božjoj koje su jasno otkrivene u Novom zavjetu. Izdvojit ćemo neke činjenice o milosti.

Prvo, Isus je izvor milosti.

Samo je jedan način na koji milost može ući u naš život. Isus je jedini kanal kroz koji se Božja milost izlijeva na ljudski rod. Milost se nikomu ne daje nikako drugačije negoli po Isusu.

Iz knjige „Krštenje u Duhu i darovi Duha Svetoga“ autora Stephena Hedgesa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu po sniženoj cijeni od 63 umjesto 90 kuna potražite ovdje.