Foto: Shutterstock
1. Stop!
Ključna je stvar odvajanje vremena i mjesta kako bismo bili nasamo i u tišini s Božjom Riječi. To jednostavno moramo. Bez toga ne možemo niti početi govoriti o nekoj ozbiljnijoj meditaciji. Ljudi često smatraju da mogu malo čitati Sveto Pismo, pa malo raditi nešto drugo, pa se opet vratiti na tekst, onda opet nešto treće, pa se ponovo vratiti… To tako ne funkcionira. Trebamo samoću i biti u sadašnjem trenutku s Božjom riječi. Ništa nas ne bi smjelo prekidati u tom razgovoru s Bogom.
Primjer: razgovaram s nekom osobom i stalno prekidam razgovor: „Ej, oprosti, trebam ovo, ono, samo da pošaljem e-mail, da pogledam novosti na Instagramu… Zaboravite na takve scenarije. Biblijska meditacija nije nešto što se obavlja površno, inače je takvo vrijeme potpuno izgubljeno. Za meditaciju je prije svega potrebna sabranost i unutarnji mir. Znak stop istovremeno me podsjeća na još jednu stvar – da odlomke ne čitam prebrzo. Najbolje bi bilo uzimati kratke fraze i ostajati dulje vrijeme nad njima. Kao primjer mogu moliti: „Gospodine, što mi želiš reći ovom rečenicom?“.
2. Postavljam pitanja i pokazujem interes
Kako upoznajemo nekog prijatelja ili pokazujemo curi ili dečku da nam je stalno do nje/njega? Tako da mu/joj postavljamo neka pitanja i pokažemo interes za njegovu trenutnu situaciju. Znate, neki ljudi jednostavno ne znaju postavljati pitanja. Jeste li ikad sreli osobu kojoj ste postavili mnogo pitanja i pokazali toliki interes, a ona unatoč svemu nije reagirala?
Isti princip možemo primijeniti i ovdje. Postavljajte Gospodinu normalna pitanja! Isuse, kako je to bilo? Zašto si to učinio? Zašto na ovaj način, a ne na neki drugi? Kako si se osjećao? Što voliš? Što ti se nije svidjelo? Kakvi su ljudi bili u tvome društvu? … – Pokažite interes!
Primjer takvog postavljanja pitanja na konkretnom citatu: „Jahve mi je svjetlost i spasenje.“ Dobro, Gospodine, ti si moje svjetlo. Što to znači da si moje svjetlo? Što je svjetlo? Za što se svjetlo koristi? Što svjetlo proizvodi? Kada si moje svjetlo, na koji način? Svjetlo stvara toplinu, može biti različitih boja, pokazuje mi put…
Kada se više ne možemo sjetiti pitanja, molimo Duha Svetog da nam pokaže više: „Dođi Duše Sveti, pokaži mi više, otvori mi oči da gledam divote tvoga Zakona…“. Samo je jako važno da ne idemo prebrzo.
3. Počnimo razgovarati
Sva ta saznanja i informacije koje primimo dovode me do srca. Srce označuje da je cilj meditacije uspostavljanje kontakta s Isusom. Sveto Pismo nije samom sebi svrha, ono predstavlja vrata preko kojih dolazimo do Isusa. Trebali bismo doći pred njega o kojem smo čitali (kontemplacija – odnos srca sa srcem onog s kojim pričam). Tako možemo pobijediti onaj stav „joj, ma čuo sam to već 1000 puta..“. Ne, baš zato ponovno trebamo ZASTATI! Postavljajmo pitanja, pokažimo interes i kad–tad doći će neka nova spoznaja, neko novo otkriće koje će nas promijeniti. Nakon toga, s takvim Isusom koji mi se otkrio u tim pitanjima, počnimo razgovarati. Baš kao da sjedi u istoj prostoriji. Ljudi, ovo je stvaran odnos, a ne neka izmišljena, daleka duhovnost!
4. Zapisujmo!
Za kraj, vrlo je važno naglasiti da je vrlo poželjno nove spoznaje zapisivati u neku bilježnicu. Digitalna pomagala u svrsi biblijske meditacije imaju više mana, nego li prednosti. Ne kažem da je loše, ali ta opcija jednostavno ima više mana nego prednosti. Prednost može biti da vrlo lako pristupam svim prijevodima i komentarima starih crkvenih otaca i sl., ali te informacije nam neće mnogo pomoći ako želimo ući u dubinu. Te informacije mogle bi nam koristiti ako bismo pisali znanstveni rad, ali ako želimo ići u dubinu samog teksta i odnosa s Bogom, dovoljan je i samo jedan prijevod. Prijevod nije primarna stvar. Trebamo uzeti vrijeme. Također, digitalni mediji imaju veliku opasnost od skretanja pažnje (obavijest, poruka,…), a u meditaciji, kada želimo biti usmjeren na tekst, potrebno je odreći se toga.
Primjer
Zbog toga savjetujem – kupite bilježnicu i penkalu i pišite! Ovako ja to radim. Najprije napišem datum. Zatim biblijski citat, tj. rečenicu – Lk 15, 11 – „Čovjek neki imao dva sina.“ Onda razmišljam i molim nad tom rečenicom, ostajem na toj jednoj stvari. A kako ostanem na tome? To je objašnjeno u drugoj točki (Postavljam pitanja). Jedna zanimljivost – jeste li znali da se kroz pisanje tri ili četiri puta poveća mogućnost da ćemo zapamtiti ono što smo meditirali?
Tko se od vas lako rastrese? Npr. to se lako može dogoditi kad slušamo govornike. Slušam, ali razmišljam o nečem trećem. Ili dok čitamo nešto – ista stvar. Ali dok pišemo, vrlo teško možemo misliti na nešto treće, koliko god umorni ili rastreseni bili. Kada molitvu formiramo u pismeni oblik, nismo toliko rastreseni, jer ne možemo tako lako misliti na nešto drugo.
Meditacija nije nešto teško i daleko. Ona je samo sredstvo kojim upoznajem Gospodina i ulazim u razgovor s Njim – molitvu. Zato, uzmite vrijeme i započnite pisati. Zavolite meditaciju.
Autor: Petra Mikulec prema predavanju Johannesa Hartla – „Der Liebesbrief“
Priredila Gabriela Jurković
