Kršćanska amaterska poezija

SVITANJE NOVOG JUTRA

Kako je lijepo znati da nisam na ovom svijetu sama

Kako je lijepo znati da nisam na ovom svijetu sama

Foto: Shutterstock

 

 

U svitanju novog jutra prepoznajem Tebe, Bože, i pogled mi poleti daleko u prostrane nebeske visine gdje zrake sunca izranjaju s istoka, i čujem Tvoj nježni glas: „Hajde da vidiš što sam ti lijepo pripremio za danas!“ Radosna krećem s Tobom, Bože, ruku pod ruku i s osmjehom na licu, puna pouzdanja u Tvoje sigurno vodstvo.

O, radosti moja, dušo ispunjena, kako je lijepo znati da nisam na ovom svijetu sama i izgubljena. Kako je lijepo znati da mir i sreća dolaze od Tebe, Bože, milino moja! U srce si moje utkao najljepše riječi pjesme što nježnim šapatom sve ranjeno i bolno liječe. U njemu si se nastanio, dušu mi velom svoje topline obavio, Ti, ljubljeni moj Oče!

U svitanju novog jutra prepoznajem Tebe, u jutarnjoj rosi, u povjetarcu što glas Tvoj mi nosi, gledam Te u uzburkanom valu što obali prkosi. I dok tako uronjena cijelim svojim bićem u Tvojoj prisutnosti uživam, pogledom me svojim miluješ i spokoj duši mojoj daješ. Radujem se s Tobom svitanju novog jutra, jer vjerujem da će ono doći i sutra.

Napisala Nedeljka Vranješ; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh