Duhovnost

IZVRŠAVANJE ZAPOVIJEDI ILI ODNOS S BOGOM?

Kako do istinske duhovnosti Izvor unutarnjeg nereda s kojim se susreće većina kršćana...

Kako do istinske duhovnosti

Foto: Shutterstock

 

Okusivši zabranjeni plod sa Stabla spoznaje, Adam i Eva su upoznali dobro i zlo, te su počeli procjenjivati same sebe na temelju te spoznaje. Onaj tko želi odvratiti nečiju pozornost sa Stabla života, samo treba navesti tu osobu da se okrene samoj sebi. Upravo je to činio Zakon pa ga je Pavao nazvao „službom smrti” i „službom osude” (2 Korinćanima 3,7.9; KJV). Definirajući Stablo spoznaje dobra i zla kao Zakon, ne mislim samo na Zakon Mojsijev. Često pod Starim zavjetom podrazumijevamo Zakon, a pod Novim zavjetom – milost, no to nije potpuna istina. Stari zavjet je slovo, a Novi – Duh. Budemo li čitali Novi zavjet sa starozavjetnim srcem, on će nam biti samo skup zapovijedi. I dalje ćemo imati mrtvu religiju, u kojoj se pravednost postiže izvršavanjem pisanih zapovijedi, umjesto izgrađivanjem odnosa s Bogom.

Gospodin je obećao poslati Duha Svetog koji će nas voditi u istini. Cjelokupna se istina nalazi u Isusu, Onome o kojem Duh svjedoči (Efežanima 4,21). Biblija je najdragocjeniji, najljepši dar koji je Krist dao čovječanstvu. No, Ona ne bi smjela zauzeti Gospodinovo mjesto ni mjesto Duha kojeg nam je poslao. Biblija je sredstvo, a ne cilj. Naš glavni cilj nije poznavanje Biblije, nego poznavanje Boga Biblije. Pisana Riječ je predivna, ali ona nije Bog. Kršćani, koji joj dopuštaju da zauzme Isusovo mjesto u njihovim životima, prave od nje idola. Mnogi se ljudi nalaze u idolopoklonstvu štujući Božje stvari, umjesto samoga Boga. Razlog tomu možemo pronaći u alegoriji koja govori o stablima iz Edenskoga vrta.

Istinska duhovnost

Riječ nam pokazuje kako se i Stablo života nalazilo u središtu Edena (Postanak 2,9). Svatko od nas mora sam odlučiti koje će od dva Stabla – Stablo dobra i zla, ili Stablo života – biti u središtu njegova života. Mnoge se zablude i podjele u Tijelu Kristovu ne događaju zbog pogrešaka u Bibliji, već zbog pogrešnog primjenjivanja Božje Riječi. Neka načela i zakoni, koje smo pronašli u Novom zavjetu pa onda izopačili, mogu se usporediti s onim što su farizeji učinili sa starozavjetnim uredbama! Mi svoju duhovnost ocjenjujemo na temelju uspješnosti izvršavanja pisane Riječi. Međutim, istinska duhovnost nema ništa zajedničko s prilagođavanjem religioznim oblicima pobožnosti, već s oblikovanjem Isusa u nama. Svatko od nas mora odlučiti hoće li biti dionik Zakona ili Krista. Ne možemo imati i jedno i drugo. Ta središnja biblijska istina temeljito je obrađena u Poslanici Galaćanima kao i u mnogim drugim biblijskim tekstovima. Pa ipak, mnogi je od nas često pogrešno primjenjuju, što dovodi do pogubnih sukoba između vjernika Crkava, denominacija i pokreta.

Slovo ubija

Gospodin nam je naložio da prosuđujemo ljude na temelju njihovih plodova. Papigu možeš naučiti da izgovara prave riječi i čini ispravne stvari. Na isti se način sotona „pretvara” u anđela svjetla izgovarajući biblijske stihove. Njegovo se djelo slaže sa slovom, ali samo Isus može roditi rod – ŽIVOT. „…slovo ubija, a Duh oživljuje” (2 Korinćanima 3,6). Zmija još uvijek govori iz Stabla spoznaje dobra i zla, nagovarajući nas da jedemo njegove plodove. Zato moramo naučiti prepoznati đavlov glas i odbacivati njegove nagovore bez obzira na privlačnost plodova koje nam nudi. On nam nastoji prikazati Bibliju kao Stablo spoznaje dobra i zla, umjesto kao Stablo života. Želi da je doživljavamo kao zakon, a ne kao otkrivenje Isusa Krista, u kojem nalazimo život. Kada čitamo Pismo uz pomoć Duha Božjeg, ono nam svjedoči o Isusu i donosi život. Gospodin je Židovima rekao: „Vi istražujete Pisma u kojima mislite da ima život vječni. I upravo ona svjedoče za me” (Ivan 5,39). Duh Sveti je došao na zemlju kako bi nas vodio k Isusu. Čitanje Pisma bez Duha Svetog daje nam samo spoznaju dobra i zla, a ona nam donosi smrt.

Đavao uspijeva krivotvoriti oblik, ali ne i plod Duha – Isusa, Stablo života. Čovjek može, zbog egocentričnih i prijevarnih razloga, malo izmijeniti svoje ponašanje. No, samo Duh Sveti može promijeniti ljudsko srce. Zato Bog promatra naša srca, tražeći u njima srce svoga Sina. On nas ne potiče samo na činjenje dobra i odbacivanje zla, već nas želi suobličiti sa svojim Sinom, Isusom Kristom.

Izvor unutarnjeg nereda s kojim se susreće većina kršćana

Gospodin je najprije stvorio svjetlost pa ju je odvojio od tame. Između svjetlosti i tame ne može biti suživota. Kada doživimo novorođenje, Bog u našim životima počne odvajati dobro od zla. No, gotovo svaki vjernik tada pokuša „uzeti” to Božje djelovanje u svoje ruke, odvajajući svjetlost od tame na jedini način, koji mu je poznat – pomoću spoznaje dobra i zla. Ta borba između zakona i milosti, tijela i Duha, izvor je unutarnjeg nereda s kojim se susreće većina kršćana. To je najčešće područje sukoba između istine koja oslobađa i neprijateljevih laži koje tlače ljude, rađajući u njihovim životima smrt, umjesto života.

Trećega dana stvaranja svijeta Gospodin je utvrdio važan fizički i duhovni zakon. Odredio je da svako stablo donosi svoj rod prema svojoj vrsti (Postanak 1,11-12). Rod Stabla spoznaje dobra i zla i rod Stabla života uvijek će se međusobno razlikovati, kao što je Isus posvjedočio: „Nema dobra stabla koje rodi zlim rodom niti zla stabla koje rodi dobrim rodom. Svako se stablo prepoznaje po svome rodu” (Luka 6,43,44). Pavao je naglasio: „Što tko sije, to će i žeti…” (Galaćanima 6,8). Ne možemo rađati rod života jedući plodove sa Stabla spoznaje dobra i zla. No, budemo li jeli plodove Stabla života, sigurno nećemo rađati rod Stabla spoznaje dobra i zla – smrt. Jer, svako stablo rađa svoj rod prema svojoj vrsti. (…)

Rick Joyner, „Dva stabla”.

Izdavač: „Riječ života”, Zagreb.

Najčitanije

Na vrh