Foto: Shutterstock

Neki je brat upitao jednog od otaca: „Kako đavao napastuje svece?“ Starac mu je odgovorio:

„Među ocima na sinajskoj gori bijaše jedan imenom Nikon. Jednom je netko ušao u šator nekog Faranita, zatekao unutra njegovu kćer samu te s njom sagriješio naredivši joj da kaže kako je to učinio pustinjak Nikon. Saznavši to, djevojčin je otac pograbio mač i pojurio k starcu. Kad je starac izašao, čovjek je podigao mač da ga usmrti, ali mu se ruka najednom ukočila. Faranit se tada udaljio i prijavio starca ocima; oni su pozvali starca i, kad je došao, dobro ga izmlatili. Htjeli su ga otjerati, ali ih je on zamolio:

‘Ostavite me ovdje da vršim volju Božju i činim pokoru.’

Izopćili su ga na tri godine i odredili da ga nitko ne smije posjećivati. Starac je izdržao tri godine teške pokore; idući samo nedjeljom u crkvu i moleći usput svu braću da mole za njega. Poslije je onaj tko je počinio grijeh, u crkvi priznao: ‘Počinio sam grijeh i oklevetao slugu Božjega!’ Tada se sabrao sav puk, i bacio pred starca govoreći: ‘Oprosti nam, oče!’ On im je odgovorio: ‘Što se tiče oproštenja, oprošteno vam je, no što se tiče ostanka, neću više ostati među vama jer se nije našao nitko tko bi imao dar razlikovanja duhova i pokazao mi suosjećanje. ‘I tada je otišao odande.“

„Sad vidiš kako đavao napastuje svece“, doda starac bratu.

Tekst je prvotno objavljen u časopisu Rhema.

Odabrao: fra Nikola L. Noso; Book.hr