Foto: Shutterstock

…jednom bijaše ništa i onda je, odjednom, došlo do praska! I nešto se pojavilo – cijeli je svemir eksplodirao u postojanje, bivstvo! To je, naravno, ono što se uobičajeno naziva „velikim praskom”.

Kad bismo mogli pogledati videosnimku povijesti svemira i to unatrag, vidjeli bismo kako se sva materija svemira sažima u jednu točku. Ta točka ne bi bila velika ni poput košarkaške lopte, ni poput loptice za golf niti poput vrha igle, već bi se u matematičkom i logičkom smislu sažela u točku koja je zapravo ništa, odnosno koja ne sadržava ni prostor, ni vrijeme niti materiju. Drugim riječima jednom bijaše ništa i onda je, odjednom, došlo do praska! I nešto se pojavilo – cijeli je svemir eksplodirao u postojanje, bivstvo! To je, naravno, ono što se uobičajeno naziva „velikim praskom”.

Ove činjenice stvaraju ateistima velike poteškoće

Važno je da shvatimo da se svemir ne širi u prazan prostor već da se širi prostor sâm. Prije velikog praska prostor nije postojao. Također je važno shvatiti da svemir nije proizašao iz postojeće materije nego ni iz čega. Prije velikog praska materija nije postojala. Zapravo, gledano kronološki, ne možemo reći „prije velikog praska” jer prijedlog „prije” označava vremensku kategoriju, a prije velikog praska vrijeme nije postojalo. Vrijeme, prostor i materija počeli su postojati velikim praskom.

Ove činjenice stvaraju ateistima velike poteškoće kao što ćemo vidjeti u događaju čiji opis slijedi.

…on zamišlja uskovitlani oblak matematičkih točaka koje se stalno iznova preslaguju da bi na koncu nakon brojnih pokušaja i pogrešaka oblikovale naš prostorno-vremenski svemir. (Zar je to stvarno logičnije (znanstvenije) od vjere u Boga stvoritelja!?)

Jedne sam kišne travanjske noći 1998. godine boravio u Atlanti u saveznoj državi Georgiji. Sudjelovao sam u raspravi na temu „Postoji li Bog?”. (Frank) William Lane Craig je zauzeo pozitivnu stranu, a Peter Atkins negativnu. Rasprava je bila veoma živahna, a na trenutke čak i duhovita dijelom zahvaljujući moderatoru Williamu F. Buckleyju Junioru. Buckley nije krio svoju naklonost prema Craigovu stavu; nakon što je predstavio Craiga i njegovu dojmljivu stručnu kompetenciju, počeo je predstavljati Atkinsa našalivši se: „A na strani Đavla je dr. Peter Atkins!”)

Jedan od pet Craigovih argumenata za postojanje Boga bio je kozmološki argument poduprt dokazima o velikom prasku, o kojima smo već govorili. Iznio je činjenicu da je svemir (sav prostor, sve vrijeme i sva materija) eksplodirao ni iz čega. S tom se činjenicom Atkins složio u svojoj knjizi te ju je potvrdio u nastavku ove rasprave.

Budući da je Craig govorio prvi, obavijestio je publiku o Atkinsovim nastojanjima da svemir objasni s ateističkog stajališta: „Dr. Atkins se u svojoj knjizi The Creation Revisited (eng. Ponovno o stvaranju) silno trudi objasniti kako je svemir mogao nastati ni iz čega i ničim uzrokovan. Međutim, na kraju se ulovio u zamku pobijajući sama sebe. On [piše]: ʽSada se vraćamo u vrijeme prije trenutka stvaranja kada vrijeme još nije postojalo, i tamo gdje još nije postojao prostorʼ. U tom vremenu prije vremena on zamišlja uskovitlani oblak matematičkih točaka koje se stalno iznova preslaguju da bi na koncu nakon brojnih pokušaja i pogrešaka oblikovale naš prostorno-vremenski svemir.” (Zar je to stvarno logičnije (znanstvenije) od vjere u Boga stvoritelja!?)

„Vi priznajete da je svemir eksplodirao ni iz čega, ali u svome objašnjenju njegova početka ne kažete što je to ʽništaʼ. Uskovitlane matematičke točke nisu ništa. Čak i one su nešto. Kako to objašnjavate?”

Craig je nastavio ukazivati na to da Atkinsovo stajalište nije znanstvena teorija nego zapravo popularna metafizika koja pobija sâmu sebe. Naime, to je popularna metafizika zato što je ovo objašnjenje izmišljeno – nije potkrijepljeno ni jednim znanstvenim dokazom, a sâmo sebi proturječi zato što pretpostavlja vrijeme i prostor prije nego što su oni počeli postojati.

Budući da Craig nije dobio priliku s Atkinsom izravno raspravljati o ovoj točki debate, Ravi Zacharias i ja javili smo se prije kraja debate kako bismo Atkinsa upitali o njegovu stajalištu. Nažalost, vrijeme je isteklo prije nego što smo uspjeli postaviti pitanje pa smo Atkinsu prišli kasnije iza pozornice. „Dr. Atkins”, započeo je Ravi, „Vi priznajete da je svemir eksplodirao ni iz čega, ali u svome objašnjenju njegova početka ne kažete što je to ʽništaʼ. Uskovitlane matematičke točke nisu ništa. Čak i one su nešto. Kako to objašnjavate?”

No Atkins je, umjesto da odgovori na pitanje, podlegao drugom zakonu termodinamike rekavši: „Gledajte, gospodo, veoma sam umoran. Ne mogu više odgovarati na pitanja”. Njegov pad energije dokazao je da je drugi zakon termodinamike na djelu. Atkins doslovno nije imao što reći!

Prema suvremenim kozmološkim dokazima u početku nije postojalo doslovno ništa iz čega bi svemir mogao proizaći. No, kada je Atkins za to trebao dati ateističko objašnjenje, on nije započeo ni s čim nego je započeo s matematičkim točkama i vremenom. Naravno da je nemoguće zamisliti kako su puke matematičke točke i vrijeme mogli uzrokovati početak svemira. Mi smo samo željeli istaknuti činjenicu da ateisti poput Atkinsa moraju biti u stanju objasniti kako to da je svemir počeo postojati ni iz čega. (…)

Iz knjige N. L. Geislera i F. Tureka „Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist”. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.