Razmišljamo o evanđelju

RAZMATRANJE VODITELJA „ŠKOLE MOLITVE”

Kakav je post Bogu po volji (Što nam kaže po Proroku) Izgleda da su ljudi u onom vremenu imali problema s pravim značenjem posta, upravo kao što ih imamo i mi danas. Bit će da smisao posta vidimo onako kako nama odgovara dok ga Bog vidi na malo drugačiji način

Kakav je post Bogu po volji (Što nam kaže po Proroku)

Viči iz sveg grla, ne suspreži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zločine, domu Jakovljevu grijehe njegove. 2 Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga. Od mene ištu pravedne sudove i žude da im se Bog približi: 3 „Zašto postimo ako ti ne vidiš, zašto se trapimo ako ti ne znaš?” Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje. 4 Gle, vi postite da se prepirete i svađate i da pesnicom bijete siromahe. Ne postite više kao danas, i čut će vam se glas u visini! 5 Zar je meni takav post po volji u dan kad se čovjek trapi? Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoćeš li to zvati postom i danom ugodnim Jahvi? 6 Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat` spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; 7 podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. 8 Tad će sinut` poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Jahvina bit će ti zalaznicom. 9 Vikneš li, Jahve će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: „Evo me!” Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, 10 dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati, 11 Jahve će te vodit` bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će krijepit` kosti tvoje i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši. 12 I ti ćeš gradit` na starim razvalinama, dići ćeš temelje budućih koljena. Zvat će te popravljačem pukotina i obnoviteljem cesta do naselja. 13 Zadržiš li nogu da ne pogaziš subotu i u sveti dan ne obavljaš poslove; nazoveš li subotu milinom a časnim dan Jahvi posvećen; častiš li ga odustajuć` od puta, bavljenja poslom i pregovaranja – 14 tad ćeš u Jahvi svoju milinu naći, i ja ću te provesti po zemaljskim visovima, dat ću ti da uživaš u baštini oca tvog Jakova, jer Jahvina su usta govorila. (Izaija)


Koji je smisao posta

Dok čitam i razmatram ovaj tekst iz Knjige proroka Izaije, postavljam si pitanje je li se nešto promijenilo od onog vremena (Izaija je živio otprilike 600 godina prije Isusa Krista). I ne vidim da se je nešto bitno promijenilo. Isus se nije promijenio (sâm je rekao da je isti jučer, danas i zauvijek). Neki samo misle da se je promijenio jer im tako odgovara, jer misle da je bolje da se On promijeni nego oni. A narod se, smatram, bori s onim istim stvarima s kojima su se borili i tadašnji ljudi.

Izgleda da su ljudi u onom vremenu imali problema s pravim značenjem posta, upravo kao što ih imamo i mi danas. Bit će da smisao posta vidimo onako kako nama odgovara dok ga Bog vidi na malo drugačiji način.

Zašto odricanje u korizmi – dva bitna motiva posta

U vremenu smo korizme, kada nam je ova tema itekako zanimljiva. U predslovlju treće korizmene nedjelje molimo:

„Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi i da te korizmenim odricanjem častimo, Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože. Odricanje kroti našu sebičnu narav, otvara nam srce za potrebne po uzoru na tvoju dobrotu.”

Dakle, Crkva nam u misi (treća korizmena) jasno pokazuje dva bitna motiva posta. Prvi motiv je svojim odricanjem častiti Boga Oca a drugi je taj da nam kroti našu sebičnu narav i time otvara srce za potrebne po uzoru na njegovu dobrotu.

Kakav post Bogu nije po volji, a što mu jest ugodno

U tekstu vidimo da Bog kaže proroku Izaiji neka podigne glas, neka viče, neka objavi njegovu narodu njihovu zloću, domu Jakovljevu njegove grijehe. Bog kaže proroku da On vidi da ga traže i da žele znati njegove putove, kao narod koji vrši pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga. Dalje u tekstu vidimo da su Boga gotovo pozvali na red, jer ne vidi dobro, ne vidi koliko su oni dobri.

Nema li i danas u Crkvi dosta onih koji misle tako?

Onda Bog počne govoriti Proroku o onome što im je u srcu. Kaže da kada poste, traže poslove, na posao gone radnike, prepiru se i svađaju, čak i šakama tuku siromahe. Točno je da oni izvana vrše post, ali jednako je tako točno da im u srcu nije stalo ni do siromaha ni do Boga.

Bog onda jasno kaže da mu takav post nije po volji, i da to nije dan koji je njemu ugodan.

Nakon toga Bog govori Proroku osam rečenica u kojima pokazuje što je njemu ugodno. Kada tih osam rečenica svedemo na zajednički nazivnik, mogli bismo reći da je Bogu ugodno ovo: kada ljubimo bližnje, posebno potlačene, gole, siromašne. I kada ih oslobađamo: okova, jarmova ili ropstva. Dakle, vidimo da ovaj tekst nije drugačiji od predslovlja treće korizmene nedjelje.

I danas nas muče isti problemi

Dok čitamo ovaj biblijski tekst, vidimo da nema puno razlike između onoga vremena i danas. A ono što je i njima i nama danas problem jesu dvije stvari.

Prvi problem: „biti dobar” i „imati vjeru” dva su različita pojma

Od osam rečenica u kojima im je Bog rekao što mu je ugodno, prve se četiri odnose na ono za što nam treba vjera, jer ono što one sadrže ne možemo izvršiti sami, bez Boga. Za druge četiri, suprotno tome, uopće ne trebamo vjeru, čak ne trebamo ni biti vjernici; to isto mogu činiti i svi drugi ljudi koji ne idu u crkvu. Mislim da je to i naš problem danas, kao što je bio i njihov u ono vrijeme: miješamo ta dva pojma – „biti dobar” i „imati vjeru”.

Ako nemamo vjere, moramo je glumiti i tako se naša dobrota može pokazati izvanjski umjesto vjere. A nigdje u Svetom pismu ne piše da ćemo se spasiti po dobrim djelima.

I sâm još uvijek imam taj problem jer mislim da moram Bogu pokazati da sam dobar kako bi me On mogao ljubiti. Mlad sam i učim; jednog si dana možda priznam da sam ohol pa prihvatim da je njegova ljubav nezaslužena.

Drugi problem: Nismo naučili besplatno primiti

Drugi problem proizlazi iz ovoga prvoga a to je sljedeće: Bog, dalje u tekstu, govori koliko nas ljubi i da nam želi biti blizu, toliko blizu da će kada viknemo, reći: Evo me, da ćemo ući u njegovu svjetlost (vidjeti) u kojoj ćemo zasjati. Dva puta nam potvrđuje da će njegova svjetlost zasjati, poput zore i u našoj tami, koja će postati kao podne. K tome, potvrđuje da će nas On voditi bez prestanka.

Mislim da se toga i mi danas bojimo, nažalost. Nismo naučili besplatno primiti. A: On je ljubav!

Božja riječ je biser koji treba pronaći i otkopati jer samo se po njoj može u svakom od nas događati bolji svijet.

Biblijski tekstovi opisuju konkretne događaje no Božja riječ kroz njih istovremeno progovara srcu onoga tko ih čita i razmatra. Božja riječ nas uzdiže, opominje, tješi i poučava!

Priključite se „Školi molitve” i izgradite svoju osobnu te zajedničku (grupnu) molitvu. Više o „Školi” možete saznati ovdje!

Autor: Mario Halužan

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh