Svjedočanstva

SVJEDOČANSTVO NAŠE ČITATELJICE

Kada mi je bilo teško, zavapila sam Milosrdnom Isusu – tada sam ga prvi put upoznala i spoznala ljubav kojom me ljubi… „Tijekom molitve jedan mi je molitelj rekao da stanem ispred slike Milosrdnog Isusa, da gledam u Isusove oči, te da mu kažem što želim da mi učini. Gledajući u Isusove oči, razmišljala sam što da mu kažem, što je najvažnije. Tada sam počela shvaćati da ne mogu zaustaviti pogled na njegovim očima - sramila sam se…“

Kada mi je bilo teško, zavapila sam Milosrdnom Isusu - tada sam ga prvi puta upoznala i spoznala ljubav kojom me ljubi…

Foto: Shutterstock


 

Prije nekoliko godina, zbog teške situacije u obitelji, sestra me je nagovorila da se prijavim na individualnu molitvu kod Kristofora. Prije molitve bila sam malo zabrinuta ne znajući kako će molitva izgledati, no nakon što su se molitelji molili za mene, odlazeći u drugu prostoriju, počele su mi teći suze – moje se je srce počelo otvarati. Nakon riječi koje su molitelji izgovorili, znala da mi to zaista govori Isus. Tijekom molitve jedan mi je molitelj rekao da stanem ispred slike Milosrdnog Isusa, da gledam u Isusove oči, te da mu kažem što želim da mi učini. Gledajući u Isusove oči, razmišljala sam što da mu kažem, što je najvažnije. Tada sam počela shvaćati da ne mogu zaustaviti pogled na njegovim očima – sramila sam se. Počela sam se boriti s tim osjećajem i više mi nije bilo važno što ću reći; željela sam gledati bez obzira na sve. U jednom sam trenutku rekla samoj sebi: „Ma baš me briga za sve, idem ga sad pogledati u oči, to je moj Isus!“

U tim sam trenucima bila svjesna da je zemaljski život jako kratak i beznačajan u odnosu na vječni, te da je naš dom na zemlji samo stanica, dok napokon zauvijek ne dođemo u kuću našega Oca

U trenutku kada sam zaustavila pogled na njegovim očima, one su bile tako žive, On je bio živ. Tada sam zavapila: „Spasi me!“ Osjetila sam neizmjernu snagu koja je izlazila je njegova pogleda. Počeo je iz mene izvlačiti boli, terete… Plakala sam kao nikada u životu zbog boli i spoznaje što sve nosim u sebi, istovremeno osjećajući veliko olakšanje i slobodu. Stojeći ispred njega koji je Ljubav i Milosrđe, bila sam svjesna svoje grešnosti i bijede, i pokušavala sam shvatiti kako me On, tako divan i svet, može takvu neopisivo ljubiti i prihvaćati. No, dok sam razmišljala o pitanjima koja su mi prolazila kroz glavu, On je uzimao svaki dio mene i ljubio. On koji je Ljubav, koja nas tako silno ljubi i prihvaća takve kakvi jesmo; Ljubav koju ne možemo ničim zaslužiti. Ljubav jača od svega; ona koja oslobađa, ozdravlja, iscjeljuje… Ljubav koja je neopisiva. Nakon toga osjećala sam kao da se vraćam s užasnog, teškog putovanja i dolazim u svoj dom, svoj pravi dom koji se ne može usporediti s ovim zemaljskim. U tim sam trenucima bila svjesna da je zemaljski život jako kratak i beznačajan u odnosu na vječni, te da je naš dom na zemlji samo stanica, dok napokon zauvijek ne dođemo u kuću našega Oca koji nas radosno iščekuje; koji nas prima, kao nitko ovdje na zemlji jer smo njegovi. I tada, kada se vratimo kući, zauvijek će prestati sva naša traženja i skrivanja. Sve naše muke, patnje, bolesti i boli; sva nezadovoljstva i razočaranja, i svi strahovi – nestat će.

Prije ovoga iskustva činilo mi se je da sve ono što sam čula i pročitala o Isusu, sva razmišljanja, nisu ništa u usporedbi sa samo jednom sekundom susreta s njim. Iako sam vjerovala da me On ljubi i da je moj Spasitelj i Otkupitelj, ipak sam u tom susretu s njim očekivala da me barem malo osudi, da bude barem malo ljut na mene, razočaran, da me možda i ne prihvati u potpunosti takvu kakva jesam… No, Bog tako ne ljubi. On ljubi čisto i savršeno – do kraja. On nas prihvaća u potpunosti – njegovo je milosrđe neiscrpno. Jedino što mi možemo to je da prihvatimo tu činjenicu i da u zajedništvu s njim po tome živimo.

Shvatila sam da sva iskustva koja imam, sve spoznaje i svo znanje o Bogu ne vrijede ništa ako svakodnevno što više ne prebivam u njemu, i on u meni

Teška je situacija zbog koje sam otišla na molitvu prošla, i gledajući danas na to razdoblje, mogu reći da iako nam je svima u obitelji bilo teško, bili smo blagoslovljeni. Jer kada predamo nešto Gospodinu i uzdamo se u njega, On zaista sve može okrenuti na dobro.

Nakon ovog susreta imala sam radost u sebi; puno se je toga promijenilo, no ono što je na neki način ostalo i živi jesu Isusova ljubav, milosrđe i prihvaćanje. Nakon toga iskustva mogla sam vidjeti koliko ja ljubim, odnosno koliko ne ljubim; koliko sam milosrdna, to jest koliko sam nemilosrdna; koliko druge prihvaćam, odnosno koliko ih ne prihvaćam. I bilo je dana i noći kada bih kukala Gospodinu što mi je toliko dao a ja još uvijek malo ljubim… S vremenom sam shvatila da sva iskustva koja imam, sve spoznaje i svo znanje o Bogu ne vrijede ništa ako svakodnevno što više ne prebivam u njemu, i on u meni. Jer bez njega ne mogu učiniti ništa.

I to je ono najdivnije, no istovremeno i najteže i najbolnije. Ljubiti, biti milosrdan i prihvaćati druge – ne zato da bi bili bolji od njih, nagrađeni ili cijenjeni… Već jednostavno, iz izvora Ljubavi koja ne zna drugačije. Ponekad mi se čini da sam tek na početku…

Hvala ti Gospodine što postojiš, što si takav kakav jesi! Hvala ti što nas u svojoj ljubavi toliko silno želiš susretati! Vama Kristofori hvala što nam na toliko puno načina to omogućujete.

 

Pater Marko Kornelije Glogović u svojoj knjizi ‘Vidljivi Bog’ otkriva tajne koje se kriju iza slike Milosrdnog Isusa! Više o knjizi možete saznati ovdje.

Za Book.hr svjedoči N.N. (Podaci poznati uredništvu.)

Svoje nam svjedočanstvo možete poslati  e-mailom na adresu: [email protected]

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

  •  
  •  
  •  
  •  
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Na vrh