Foto: Pixabay

…Mojsije je također zamolio Adonaja da poništi kaznu koju mu je dodijelio zbog toga što je jedan jedini put posumnjao u njega. Posljedica te sumnje bijaše to da Mojsije nije smio ući u Obećanu Zemlju (usp. Br 20, 12). Mojsije je stoga molio Boga da mu dopusti ulaz u Kanaan (Pnz 3, 23 – 28). Može nas začuditi, pa čak i užasnuti da ga je Bog, usprkos tako poniznu, skrušenu i usrdnu preklinjanju, tako kategorički odbio: „’Dosta’, reče mi Jahve, ‘ne govori mi više o tom!’“

Biti zamoljen 252 puta, a ne uslišati nijednu molbu?!

Jedan je komentator pobrojao 252 molbe koje je Mojsije uputio Bogu. Biti zamoljen 252 puta, a ne uslišati nijednu molbu?! Ali ispod okrutne naravi odgovora skriva se ispunjenje druge vrste. Bog nije uslišao Mojsijeva preklinjanja, ne zato jer ga je želio kazniti ili jer je želio biti nepopustljiv prema svojemu sluzi.

Kad te Bog ne usliši, to je jedino stoga što ti želi dati nešto mnogo ljepše od onog za što moliš

Nije mu dopustio da vidi Obećanu Zemlju da bi ispunio Mojsijevu želju na višoj razini. Kad te Bog ne usliši, to je jedino stoga što ti želi dati nešto mnogo ljepše od onog za što moliš.

Mojsijeva želja trebala je postati najčišćom duhovnom težnjom, koja se neprestano prostire, kao što se prostire svitak Tore, koji se neprestano i opetovano ponavlja i bolje razumijeva i proživljava na sve većem prostoru. Ugledati zemlju jest premalo; vidjeti Božje obećanje, koje se prostire unedogled, to je tek ono što ispunjava čovjeka.

Mojsijeva je želja trebala ostati neuslišana ili vječna, dodirujući nebo, ne bi li ga uvijek guralo k Bezgraničnoj Ljubavi

Nije riječ o tome da stignemo kamo lutajući zemljom, nego o tome da ne prestanemo težiti tomu da još bliže osjetimo Boga. Mojsijeva je želja trebala ostati neuslišana ili vječna, dodirujući nebo, ne bi li ga uvijek guralo k Bezgraničnoj Ljubavi. Trebala je ostati poput Boga, bezgranična. Bilo kakva tjelesna zadovoljština usporava čovjeka i lišava ga težnji k višemu.

Isusova žrtva ne predstavlja dakle besmisleno uskraćivanje ugode samom sebi, nego iščekivanje nečeg što je ljepše od olakšanja nakon što smo se izbavili iz neke nevolje

Trebali bismo zauvijek ostati neuslišani želimo li uvijek stremiti Bogu. Čak i najkraći post, najmanje odricanje korice kruha u nama stvara drugu žudnju – metafizičku žudnju. Isus nam je odbija ispuniti, jer na ovoj razini svijeta ona ne postoji, a ako nam se ipak čini da se ispunja, to samo odvraća našu pozornost od Boga. Isusova žrtva ne predstavlja dakle besmisleno uskraćivanje ugode samom sebi, nego iščekivanje nečeg što je ljepše od olakšanja nakon što smo se izbavili iz neke nevolje. Njegova želja, njegova žudnja srca prostire se u beskonačnost. I to nam je potrebno – shvatiti post koji nas uzdiže bliže k Bogu.

Iz knjige „Valovi milosti“ p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.