Foto: Pixabay
Mogu li ti reći nešto u povjerenju? Živim posvećenim životom još od svoje 12.-e godine. Nije lako živjeti u zajednici. Svatko ima svoje prednosti i svoje mane. Često dolazi do nerazumijevanja, karakternih sukoba i nesuglasica, gotovo uvijek zbog ružnog osjećaja zavisti. Da, čak i u redovničkim kućama, u samostanima i manastirima može doći do događaja radi kojih se posvećene osobe mogu okrenuti jedne protiv drugih.
Uvijek sam u srcu čuvao riječi Svetog Pisma: „Neka ne zađe sunce nad vašom srdžbom”
Dobro, koji put se dogodilo (i još se događa) da sam bio razlog trpljenja za kojeg svog subrata, ili sam bio meta nepravde. U tim trenucima, moram priznati sa svom jednostavnošću, nikad nisam digao pozdrav onomu radi koga sam trpio, te mi je Gospodin uvijek dao poniznost da tražim oprost od subrata kojeg sam bio povrijedio. To je duh ljubavi kojeg sam primio odozgor. I za to blagoslivljam Gospodina. Uvijek sam u srcu čuvao riječi Svetog Pisma: „Neka ne zađe sunce nad vašom srdžbom”. Provesti noć s osjećajima gnjeva u srcu je kao gomilati otrov u vlastitom tijelu.
Treba ići spavati s mirom u srcu i ujutro izići iz kuće s namjerom i spremnošću da pozdraviš sve one koje sretneš na svom svakodnevnom putu
Provesti dan u izbjegavanju da kažeš „dobar dan” nekoj osobi, jer te pokreće osjećaj ljutnje, jest kao hodati u noći punoj guste tmine. Treba ići spavati s mirom u srcu i ujutro izići iz kuće s namjerom i spremnošću da pozdraviš sve one koje sretneš na svom svakodnevnom putu. Treba biti kao sunce koje sja svima, dobrima i zlima. Ali drugi odbija tvoj pozdrav? Gore po njega. Kad ti se to dogodi, izmoli jednu Zdravo Mariju za njega, kako bi shvatio koje zlo čini samome sebi, namjerno dopuštajući da ga zlo zaposjedne. Kao djeca Svjetla, pozvani smo vršiti veliko poslanje nošenja Svjetla ljubavi onima koji koračaju u tmini gnjeva.
Amen. Aleluja.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
