Foto: Shutterstock

Možda se pitate: „Što ako u meni postoji nešto što me priječi da upoznam pravu osobu?” Zaista je moguće da u vama postoje prepreke. Neke su od najčešćih sljedeće:

1. Emocionalne rane koje ste zadobili
2. Laži koje ste prihvatili
3. Sudovi koje ste donijeli
4. Očekivanja koja ste razvili
5. Zidovi koje ste podigli
6. Zakletve što ste ih dali sami sebi
7. Nesvjesne poruke koje odašiljete

Dobra je vijest ta što ne morate nastaviti živjeti ni s jednom od njih. Možete primiti oslobođenje. Prije svega, ispitajmo što bi moglo uzrokovati te prepreke, a potom ćemo naučiti kako ih prevladati.

Koje rane?

Od trenutka začeća u sebi nosite osjetljiv duh koji znade je li vaš dolazak na ovaj svijet bio dobrodošao ili je bio slučajan. Ako ste, kao dijete, primili puno ljubavi od obitelji, počivate u toj ljubavi, ali, ako su vam se roditelji stalno svađali, muče vas strahovi i puni ste rana.

Bez tih temeljnih darova prihvaćanja i skrbi, duh vam vene poput cvijeta koji dobiva premalo vode i sunca. Ako ste neprestano bili izloženi kritici, u emocionalnome smislu možete se jednostavno prepustiti i umrijeti, neizmjerno pateći od osjećaja odbačenosti i zapravo tek vegetirajući na ovome svijetu. Svoje rane jednako tako možete očitovati i time što ćete se truditi bilo „pokazati im“ ili ih posramiti.

Koje laži?

Možda ste prihvatili laž da nemate pravo postojati. Servirana vam je laž da ćete morati zaslužiti ljubav kako biste je dobili zauzvrat. Povjerovali ste u laž da ste vrijedni ljubavi jedino ako sve učinite ispravno (što god to „ispravno“ podrazumijevalo). Doživljavali su vas kao pogrešku, smetnju i teret, pa nemate osjećaj pripadnosti. Odlučili ste vjerovati kako s vama nešto ozbiljno nije u redu, kako ste ružni i odbačeni. Smatrate se na neki način odgovornom za grijehe roditeljâ te zato mislite kako i ne zaslužujete blagoslov.

Koji sudovi?

Jedno je prepoznati te ispravno prosuditi da je netko ili nešto nemoralno, nepravedno i uvredljivo, a drugo donijeti sud koji ujedno podrazumijeva i osudu, što je redovito popraćeno srdžbom i mržnjom. Nismo odgovorni za grijehe drugih, ali smo odgovorni (i odgovarat ćemo) za svoje reakcije i usvojene stavove.

Koja očekivanja?

Možda osjećate kako vas nitko nikada nije volio niti bio obziran prema vama. Oduvijek se sami brinete za sebe, jer nema nikoga na koga biste se mogli osloniti.

Koliko god se trudili, i kako god dobro obavljali svoj posao, očekujete kritiku. Smatrate da niste dovoljno pametni ili oštroumni, pa očekujete da će vas preskočiti. Trudite se postići da vas ljudi prihvate, da pripadate nekamo, ali svejedno se osjećate odbačeno (ili vam se barem tako čini).

Rane koje nosite umanjile su vaša očekivanja onoga što želite od života; percepciju drugih i – što je najvažnije – način na koji doživljavate sebe.

Koji zidovi?

Zidovi vas ne dijele samo od onoga što ne želite nego i „zarobljuju“ među sobom i vaše osjećaje.

Ako ste ranjeni, naučili ste izgraditi obrambene zidove kako biste se zaštitili. Otvrdnuli ste te nerijetko i nesvjesno odbijate ikoga pustiti blizu. Možda rado služite drugima i nastojite im pomoći u svemu, ali time samo zadržavate određenu mjeru nadzora.

Kakve zakletve?

Ponekad ljudi ili prilike u nama ostave tako duboke rane da se zakunemo sami sebi kako više nikada nikome nećemo dopustiti da nam se toliko približi. Možemo reći nešto poput:

• „Jednom sam otvorila srce povjerenju i izdali su me. Nikada više ni u koga neću imati povjerenja.“
• „Odbačenost boli. Radije ću odbaciti druge prije nego oni odbace mene.“

Takve snažne prisege izrečene rano u životu pokazatelji su područja koje smo odlučili blokirati iz svoga unutarnjeg bića. One nam se tada utisnu u psihu te ih se prisjetimo poslije, kada se nađemo u sličnim prilikama. One nas tada navode da reagiramo prisilno.

Kakve podsvjesne poruke?

U nekim drugim prilikama možda odašiljemo podsvjesne poruke poput: „Ne sviđam ti se. Nećeš se odlučiti za mene – još nitko dosad nije. Odbacit ćeš me. Otići ćeš, jer su otišli i svi prije tebe. Ne mogu se pouzdati u tebe. Neću te trebati. Hajde, udari me – neću zaplakati. Mogu se brinuti sama za sebe.“

Način na koji se držite, kao i ton glasa, odašilju ljudima oko vas poruku kako doživljavate sebe.

„Što mi je činiti?”

Prije svega, molite. Potom se stanite ponašati u skladu s onime za što ste molili. Molitva je ključ za uklanjanje prepreka na vašemu putu ka cjelovitosti.

Nastavak teksta pročitajte u knjizi Iscjeljenje ženinih emocija autorice Paule Sandford. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.