Vijesti

BOSONOGA KARMELIĆANKA MARINA OD MUKE ISUSOVE

JOŠ JEDNA HRVATICA U ŠPANJOLSKOM KARMELU Presveta djevica Marija pratila je njezino približavanje karmelskom duhu Prije nekoliko tjedana svečanim zavjetima s. Marine od Muke Isusove, još jednom Hrvatska i Alcala de Henares ujedinili su se posebnim putevima koje je Bog odredio.

Foto: Daniela Jijena Sánchez i Daniela Radan

Bog poziva sve ljude da s povjerenjem predaju sebe i sve svoje u Njegove ruke. Da stvari koje nam nepotrebno oduzimaju vrijeme i snagu odložimo na stranu i posvetimo se onom bitnom. On nas poziva da slušamo Njegov glas u sebi. Govori nam da uvijek korača uz nas, da je s nama na našem putu te da bi želio da i mi druge susrećemo s Njegovom ljubavlju.

Taj dovoljno glasan poziv čula je bosonoga karmelićanka Marina od Muke Isusove kada je 2016. godine, na blagdan Cvjetnice, stupila u bosonogi Karmel Bezgrešnog začeća u Alcali de Henaresu te se tako „pribrojila” nekolicini Hrvatica koje su otišle u španjolske karmele koji žive po Prvotnom pravilu Reda (karakterizira ih nošenje teškog habita od grube čohe, sandala od konoplje, nedostatak grijanja, spavanje na slamarici, post koji traje 8 mjeseci godišnje, kao i drugi oblici pokorničke prakse propisane Konstitucijama koje je vlastoručno napisala njihova osnivateljica – sveta Terezija od Isusa).

Presveta djevica Marija pratila je Marinino približavanje karmelskom duhu

Marina se rodila u Splitu 1989. godine. Po završetku studija susrela se s Benediktom XVI., papom u miru, prilikom njegova posjeta Hrvatskoj. Njezin život od tada dobio je drugu dimenziju. Otkad se je, nekoliko godina kasnije, odazvala Gospodinovu pozivu, Marinino približavanje karmelskom duhu prati Presveta Djevica Marija, putem koji nije nimalo lagan. No snagu pronalazi u primjeru Presvete Djevice, kao i u primjeru sv. Terezije od Isusa, sv. Ivana od Križa, sv. Edith Stein i drugih karmelskih svetaca.

Ta sloboda na koju ju je Gospodin pozvao, a koju suvremeni svijet u svojoj zaslijepljenosti hedonizmom i materijalnim stvarima često ne razumije, postala je nepresušni izvor milosti koje ne mogu zamijeniti ni sva materijalna blaga ovog svijeta jer ona sada živi, radi i moli samo s jednim ciljem – da ugodi Gospodinu koji ju je pozvao, da s ljubavlju nasljeduje našu nebesku majku Mariju i u potpunosti svjedoči nasljeđe koje joj je ostavila njihova osnivateljica i zagovornica pred Gospodinom – sv. Terezija od Isusa – ujedno jedna i od poglavarica Karmela Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Alcala de Henaresu.

Osnutak samostana

Grad je smješten 35 km sjeveroistočno od centra Madrida, poznat po kulturi, sveučilištima, muzejima i povijesti, ali i kao „grad vjere”, s obzirom da se u starom dijelu grada nalaze brojni samostani, a među njima i ovaj bosonogih karmelićanki u ulici Imagen.

Naime, 1560. godine, kada je u Avili sv. Terezija od Isusa osjetila Gospodinov poziv da osnuje samostan karmelskog reda u kojem će redovnice živjeti prema prvotnom Pravilu, istog mjeseca i godine takav je poziv Blažena Djevica Marija uputila Mariji od Isusa Yepes, novakinji obuvenih karmelićanki u Granadi. Dok se avilska svetica trudila da što prije napravi sve potrebno za osnutak samostana, granadska blaženica prodala je sva svoja zemaljska dobra te se nakon razgovora sa svojim duhovnikom, koji joj je potvrdio da je njezin naum nadahnut od Gospodina, pješice i bez obuće zaputila u Rim, kako bi od pape dobila odobrenje, odnosno dokument (breve) potreban za ispunjenje Gospine molbe. Dopuštenje koje je dobila Marija od Isusa bilo je prvo dopuštenje u svijetu izdano od Svete Stolice za osnutak reformiranog bosonogog karmela (nakon nje dopuštenje je dobila sv. Terezija za samostan sv. Josipa u Avili).

Dvije redovnice, potaknute iste godine, istog mjeseca da osnuju samostane

Vrativši se u Granadu, gdje je pokušala osnovati samostan, doživjela je toliki progon da je morala odustati od svojih namjera. Stoga odlazi u Madrid, nadajući se da će tamo pronaći podršku. U Madridu je čula za Tereziju od Isusa, redovnicu iz avilskog samostana Utjelovljenja, koja je imala iste želje kao i ona. S obzirom na to da se Terezija tada nalazila u Toledu, Marija od Isusa odlazi tamo sa željom da je upozna. O tome piše sv. Terezija od Isusa u 35. poglavlju knjige Moj život: „Gospodin ju je potaknuo iste godine i mjeseca kad i mene da osnuje još jedan samostan našega Reda […]. To je žena od velike molitve i pokore. Gospodin joj je udjeljivao puno milosti, a ukazala joj se naša Gospa i zapovjedila joj da to napravi. […] Pokazala mi je isprave koje je nosila iz Rima. Petnaest dana je provela kod mene. Dogovorile smo se zajedno kako ćemo urediti naše samostane.”

Po odlasku iz Toleda, sv. Terezija se uputila prema Avili, gdje je 24. kolovoza 1562. godine osnovala samostan Svetog Josipa, a bl. Marija od Isusa prema Madridu. Gospodin je providonosno uredio da sedamnaest dana nakon što se osnovao samostan Svetog Josipa u Avili, Marija od Isusa je radosno svjedoči ostvarenju Gospine želje u Alcali de Henares. Bilo je to 11. rujna 1562. godine.

Nekoliko godina poslije osnutka, 21. studenog 1567. godine, samostan bosonogih karmelićanki u Alacala de Henaresu radosno je otvorio vrata svoje klauzure upravo sv. Tereziji od Isusa koja je ondje kao poglavarica samostana provela tri mjeseca vlastoručno napisavši Konstitucije jednake onima iz samostana Svetog Josipa u Avili.

Sveticu je u samostanu Bezgrešnog začeća u Alcala de Henaresu uvijek čekala njezina ćelija, danas pretvorena u sobu za molitvu i čuvanje svetičinih relikvija. S obzirom na to da je zgrada samostana prvotno bila velebni dom markiza od Lanzarotea, unutrašnjost klauzure odlikuje se velikom prostranošću i urešenim arhitektonskim detaljima, a kao umjetnički najprepoznatljivije ostvarenje ističe raskošno stubište, djelo Alonsa de Covarrubiasa, toledskog arhitekta i kipara.

Papa Franjo u samostanu vršio treću probaciju

Osim svete Terezije od Isusa, u samostan Bezgrešnog začeća dolazili su i brojni drugi među kojima vrijedi istaknuti sv. Ivana od Križa koji je jedno vrijeme bio ispovjednik redovnica ovog samostana; oca karmelićanina Jeronima Graciana od Majke Božje koji je bio desna ruka svete Terezije od Isusa prilikom Reforme; svetog Ivana Avilskog; svetu Maravillas od Isusa koja je održavala korespondenciju s tadašnjom zajednicom, te papu Franju koji je krajem 1970. i početkom 1971. boravio u Alcali de Henaresu gdje je vršio takozvanu treću probaciju ili kušnju (završni dio formacije koju svaki isusovac treba proći nekoliko godina nakon ređenja). Tada je svake subote posjećivao zajednicu bosonogih karmelićanki te im se utjecao u molitve. Njihovu pomoć nikada nije zaboravio, čak ni kada je postao Papa, te im je u više navrata, javno i privatno slao pozdrave i zahvale. Također, među brojnim poglavaricama samostana, ističe se i ime časne majke Luise de Belén, sestre Miguela de Cervantesa, jednog od najvećih pisaca svjetske književnosti. Očaranost doktrinom i vrlinama svete Terezije učinila je od nje bosonogu karmelićanku velika duha, iznimno pobožnu, mudru, požrtvovnu i predanu molitvi, zbog čega je u nekoliko navrata bila izabrana za poglavaricu samostana. Baš poput svih bosonogih karmelićanki, i ona je željela služiti Crkvi i pomagati joj molitvom i žrtvama.

Za Book tekst napisale: Daniela Jijena Sánchez i Daniela Radan

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh