Osobni razvoj

RAZMATRANJE O BOŽJEM KAŠNJENJU I ŠUTNJI

Jeste li primijetili da se Bogu uopće ne žuri? Da, u velikoj smo žurbi. Ali vratimo se na moje pitanje: „Jeste li primijetili da se Bogu uopće ne žuri?“ Bog bi mogao sasvim lako sve riješiti u trenutku, u jednom jedinom hipu – jedna njegova riječ bila bi dovoljna da sve riješi. Međutim on tako ne djeluje, a za to ima svoje razloge.

Jeste li primijetili da se Bogu uopće ne žuri?

Foto: Shutterstock

 

Ne znam jeste li primijetili, ali Bog se uglavnom ni u čem ne žuri. Meni je to bilo teško prihvatiti. Živimo u bučnu i užurbanu svijetu, sa stalno novim senzacijama, u kojem neprestano nastaju krizne i hitne situacije. Očekuje se brza komunikacija i brzi odgovori, čak zahtijevaju. Jedva da mediji o ičemu izvijeste a da to odmah ne poprati analiza, komentar i zahtjev za reagiranjem i planom djelovanja javnih dužnosnika.

Očekuje se brza komunikacija i brzi odgovori, čak zahtijevaju.

Na osobnoj razini doživljavamo ljutnju ako isti dan ili čak u roku od nekoliko minuta ne odgovorimo na poruku. „Poslao sam ti SMS. Jesi li ga dobio?“ Ako dovoljno brzo ne reagiram i ne odgovorim odmah na poruku elektroničke pošte, dobijem drugu, koja glasi: „?“ Ili pak bude naslovljena: „*** drugi pokušaj“.

U mnogim poduzećima ukinuli su glasovnu poštu jer je „prespora“. Mnogi mladi rijetko koriste mobitel za razgovor. Komunikacija se najčešće odvija instantnim porukama, SMS-ima i tvitovima. Posljedica je toga smanjena kvaliteta konverzacije, koja ograničava smisleno komuniciranje.

Božji usporen ritam

Da, u velikoj smo žurbi. Ali vratimo se na moje pitanje: „Jeste li primijetili da se Bogu uopće ne žuri?“ Bog bi mogao sasvim lako sve riješiti u trenutku, u jednom jedinom hipu – jedna njegova riječ bila bi dovoljna da sve riješi. Međutim on tako ne djeluje, a za to ima svoje razloge. Možda moramo malo duže proživljavati svoje probleme da bismo spoznali njihovu dubinu. Možda su problemi koje želimo riješiti dio većeg rješenja, koje je Bog isplanirao da bi nas učinio poniznijima, mudrijima i snažnijima.

Zašto Bog dopušta zlima da čine štetu tako dugo?

Osim što nas zbunjuje, Božji usporen ritam također može biti zastrašujući. Zašto Bog dopušta zlima da čine štetu tako dugo? Zašto dopušta da zavladaju zastranjenja i hereze? Zašto ne kazni i ne popravi grešnike?

Crkva je također često spora u svojim reakcijama. Mogli bismo se desetljećima, pa i stoljećima pitati i razmišljati zašto svijet toliko žuri naprijed i srlja u propast, tamu i kaos brzinom svjetlosti. Htjeli bismo da Crkva ponudi prave, hitne i učinkovite odgovore na sve to. Često bismo htjeli da Crkva djeluje u trenu, ali njezino je pokretanje i dalje sporo poput zaokretanja nosača zrakoplova.

Iako ponekad neobjašnjiva, Božja je odgoda djelovanja bezgrešna.

Iako ponekad neobjašnjiva, Božja je odgoda djelovanja bezgrešna. Međutim kašnjenje Crkve može imati primjesu grijeha, lijenosti i otpora. To ne znači da je svako kašnjenje Crkve grešno. Posebno u današnjem svijetu brze, često i prebrze reakcije, još uvijek postoji potreba za pomnim, promišljenim, molitvenim razmišljanjem. Naša se vjera ne može svesti samo na isječke. Evanđelje ne stane na naljepnicu za auto. Crkva se ne smije svesti na gašenje vatre, ali svakako bi trebala sačuvati svoj identitet i pozorno raditi na njemu. Hitnost ne smije zasjeniti ono što je još važnije.

Da, sve je to za mene bila zahtjevna pouka. Po prirodi sam nestrpljiv; stalno tapkam nogom na sastancima i razmišljam: „Hajdemo konačno nešto činiti!“ Sličan sam nestrpljivom rataru u evanđelju (Mt 13, 24 i dalje) koji je htio iščupati kukolj iz pšenice. Gospodin ga je upozorio da to ne čini, jer bi tako mogao iščupati i pšenicu. Kazao mu je da treba pričekati dok sve ne dozrije za žetvu. Dan suda će doći, ali ne još.

Tama može prouzročiti da svjetlo zasja još sjajnije

Uistinu nagle reakcije mogu učiniti štetu, premda nenamjerno. Brze i drakonske mjere da se ukloni zlo i grijeh mogu naštetiti svetima i ograničiti djelovanje Duha. I protivljenja imaju svoju svrhu. Ona mogu istaknuti pojedina pitanja i učiniti vidljivijom razliku između dobra i zla. Tama može prouzročiti da svjetlo zasja još sjajnije.

Božje bezgranično kašnjenje i dugotrajna tišina još uvijek ostaju neobjašnjivi i izazivaju naše često prenagljene instinkte.

„Ali oče! Što je sa svim onim dušama koje su izgubljene i zbunjene zbog šutnje Crkve uslijed njezina nedjelovanja, promišljanja i odvagivanja?“ Znam, znam, nemam odgovor na to, osim da ponovo uputim na Boga. I dok možemo raspravljati o tome jesu li crkvena šutnja i izostanak reakcije mudri ili ne u ovim užurbanim vremenima brze komunikacije i zahtijevanja odgovora, Božje bezgranično kašnjenje i dugotrajna tišina još uvijek ostaju neobjašnjivi i izazivaju naše često prenagljene instinkte.

Bogu se doista ne žuri. Židovski je narod 400 godina bio u ropstvu i 40 godina u pustinji. Potom je proteklo 1800 godina do Isusova dolaska, a koji je sam proveo 33 godine u izolaciji i potpunoj šutnji.

Dobro znam da Božja šutnja neprestano izaziva kod ljudi nestrpljenje …

Da, iz samo njemu znanih razloga, Bogu se nikamo ne žuri. Ja osobno moram prihvatiti tu neugodnu istinu i potruditi se proniknuti u Božju šutnju po molitvi. Moleći u toj tišini, moram prionuti uza strpljivo naučavanje i propovijedanje vjere koju je Bog otkrio. Ne mogu učiniti ništa više od toga, ali niti išta manje.

Riječi kardinala Roberta Saraha prikladne su za kraj ove nimalo lake pouke za nas suvremene kompulzivce:

Tišina je važnija od svega jer omogućava Crkvi da hoda Isusovim stopama, nasljedujući njegovih trideset godina provedenih u tišini u Nazaretu … i njegov intiman razgovor s Ocem u samoći i tišini pustinje…

Svjetlo ne proizvodi buku. Ako se želimo približiti izvoru svjetla, moramo se nalaziti u kontemplaciji i tišini… Prava bit Crkve nije u onome što ona čini, već u onome što svjedoči. Krist traži od nas da budemo svjetlo. Ne zapovijeda nam da osvojimo sivjet, nego da ljudima pokazujemo put, istinu i život.

Dobro znam da Božja šutnja neprestano izaziva kod ljudi nestrpljenje … [ali] danas ljudi uspostavljaju neku vrstu prisilnog odnosa s vremenom. Jednom će nam sve biti jasno. Dotad je nužno tražiti bez podizanja buke.

Tko može razumjeti Boga? (…) U svim stvarima koje se odnose na Boga postoji razina kada razumijevanje dalje ne dopire. Jedino što se tada može učiniti jest podignuti oči, ispružiti ruke prema Bogu i moliti u tišini čekajući zoru… (Kardinal Robert Sarah, Snaga tišine, str. 219 – 221)

Autor: mons. Charles Pope (blog.adw.org)

Preveo Josip Sinjeri; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh