… Milijuni ljudi čezne za duhovnošću, za nečim što, kako im se čini, ne mogu pronaći u jednoj od najvećih religija, te se zbog toga bacaju na druga filozofska učenja. Mi kršćani imamo, naime, tri mogućnosti kako da se postavimo spram ovih strujanja.

„Ovamo sa svim mogućim utjecajima, samo naprijed…”

Prva je, što je praksa u mnogim crkvenim centrima, da se kaže: „Ovamo sa svim mogućim utjecajima, samo naprijed…” I tako nastaje neka vrsta miš-maša, „tako možeš miješati malo Qi-Gonga s Biblijom” ili slično, i sve to naivno u stilu „sve je to dobro”. Problem leži u tome što se bitni vjerski sadržaji mogu zamagliti.

„Sve su to đavolja posla”

Postoji međutim i druga opasnost, ona koja se prije svega uvriježila u našim karizmatičnim evangeličkim i konzervativnim krugovima. Radi se o sasvim jasnom obrambenom stavu u skladu s motom: „Sve su to đavolja posla, to je jako loše, to je antikrist, budući da se tu govori o nekoj božanskoj energiji”. To sam primijetio i kod sebe, jer dok čitam o božanskim energijama, odmah pomislim: „Pustite vi mene s tim glupostima”. Problem je, kao prvo, što se takav stav relativno teško može razlikovati od arogancije. Kao drugo, loše može biti isključivo neko mišljenje ili učenje, čovjek sigurno ne! Čovjek nije ni apsolutno loš ni apsolutno dobar. Nismo daleko od opasnosti da se ezoterijom obezvrijede svi oni koji tragaju i nemaju ništa bolje od toga. Zato bih ja danas pledirao za neki treći put koji bi postavio pitanje: „Što su ljudi provjerili?”

„Što mogu od vas naučiti ili što ti možeš naučiti od mene?”

Ne moram se sa svime složiti, ne moram reći: „O, potpuno prihvaćam to učenje”, ali također neću ni unaprijed reći: „Vi ste svi ludi i opsjednuti đavlom”. Možda ću najprije pitati: „Hej, kako ste vi to shvatili? Što mogu od vas naučiti ili što ti možeš naučiti od mene?” Znam da će ovo za mnoge od vas zvučati prilično prijeteće. To napominjem odmah kako kasnije ne bi došlo do neugodnog triježnjenja.

Krenut ću od mjesta u Bibliji i citirat ću upravo njega jer je ono većini ljudi poznato iz ezoterične literature.

Propustili smo govoriti da naš Bog liječi

Prva poslanica Korinćanima 4,1 kaže: „Mi smo upravitelji Božjih tajni”. To bi značilo da su nama kršćanima povjerene Božje tajne, dakle ono što Bog obznanjuje. Na nama je da se prema tim tajnama odnosimo kao dobar upravitelj. Postavlja se pitanje što se događa kada upravitelj loše upravlja svojim stvarima? Tada ih on gubi, a netko drugi ih dobiva. Mislim da mnogo onoga što je na čudan način iskrivljeno i izmiješano u ezoteriji i tzv. mudrosnoj literaturi zapravo u sebi ima elemente Božje tajne, kojom smo mi kao kršćani propustili pametno upravljati. Navest ću jedan primjer. Vrlo značajan trend u ezoteriji je liječenje. Liječenje dragim kamenjem, ponovnim rađanjem ili nečim drugim. To je, između ostalog, i zbog toga jer smo mi kao kršćani propustili govoriti da naš Bog liječi. Da možemo moliti i realno očekivati da Bog liječi. Nije ni čudo da se ljudi počinju zanimati za ove teme, kada mi kao upravitelji Božjih tajni ne crpimo iz bogatog izvora koji nam je Krist povjerio. (…)

Ulomak iz knjige „Čuti Božji glas u sadašnjem trenutku” autora Johannesa Hartla. (Knjigu možete naručiti ovdje.