Duhovnost

JEDNOSTAVAN ČIN KOJIM ZAPOČINJE SVETOST

Svet se ne postaje zasluživanjem, nego prihvaćanjem „Jednom sam molio za određenu grupu ljudi u Njemačkoj za ozdravljenje i duhovno ispunjenje. Prišao mi je mlad oženjen čovjek kojeg sam tada samo površno poznavao. Pomolio sam se za nj i predao ga Božjoj volji. Odjednom sam u srcu osjetio da mu Duh Sveti nešto pokazuje u viziji. Znao sam što mu pokazuje, pa sam ga zamolio da mi opiše ono što u viziji gleda...“

Josip Lončar: Svet se ne postaje zasluživanjem, nego prihvaćanjem!

Početak svetosti je prihvaćanje Božje ljubavi i milosrđa bez ikakvih zasluga. Svet se ne postaje zasluživanjem, nego prihvaćanjem, jer tko ne može prihvatiti ljubav Božju bez svoje zasluge, ne može ni ljubiti bez očekivanja nagrade, što je onda trgovanje, a ne ljubav.


Jednom sam molio za određenu grupu ljudi u Njemačkoj za ozdravljenje i duhovno ispunjenje. Prišao mi je mlad oženjen čovjek kojeg sam tada samo površno poznavao. Pomolio sam se za nj i predao ga Božjoj volji. Odjednom sam u srcu osjetio da mu Duh Sveti nešto pokazuje u viziji. Znao sam što mu pokazuje, pa sam ga zamolio da mi opiše ono što u viziji gleda.

„Vidio je ljude, žene i djecu različite dobi i različitih zanimanja…“

Moram napomenuti da taj čovjek ni po čemu nije iskakao iz prosječne sredine u kojoj je živio. Činilo mi se da je malo povučeniji od ostalih i opazio sam da ga je okolina zbog toga donekle omalovažavala u svojim vrijednosnim prosudbama. Rekao mi je da pred sobom vidi čitav svoj rodni kraj kao da gleda s određene visine, ali ipak vrlo jasno. Vidio je ljude, žene i djecu različite dobi i različitih zanimanja. Svi su oni nekamo žurili i imali pred sobom svoje vlastite ciljeve. Vidio je Božju prisutnost među njima, ali gotovo nitko nije obraćao pažnju na to da je Bog ondje. Oni koji su ga i tražili, kao da su bili slijepi, ne prepoznajući ga u svojoj sredini.

Tada je začuo glas s neba koji je pitao tko će tim ljudima otvoriti oči. Taj glas je u ljubavi tražio nekoga tko bi bio spreman ljudima pokazati svjetlo. Iako je glas bio vrlo jasan, činilo mu se kao da ga baš nitko osim njega ne čuje. Zapitao sam ga vidi li nekoga tko se želi odazvati, na što je on odgovorio da ne vidi, što ga je vrlo ražalostilo. Pitao sam ga zatim zašto se on ne bi javio. Odgovorio je da se ne osjeća sposobnim, jer nije završio nikakvu školu. Rekao sam da, budući da nitko drugi ne želi, ostaje samo on. Pitao sam vidi li svjetlost, tj. Božju prisutnost među tim ljudima koje u viziji promatra, na što je on odgovorio da vidi.

„U svojem srcu znam da će ga Bog upotrijebiti da mnogima pokaže svjetlost…“

Rekao sam da Bog ne traži umne i pametne, već samo one koji vide. Svijetu ne treba netko tko će ljude učiti o svjetlu, jer takvih ima dovoljno, već mu treba netko tko će tim ljudima pokazati svjetlost. Tada je rekao da želi svoj život posvetiti tomu da ljudima pokaže svjetlost. Moram priznati da sam i sam bio iznenađen kako je Bog počeo mijenjati toga neprimjetnog čovjeka nakon te molitve. U svojem srcu znam da će ga Bog upotrijebiti da mnogima pokaže svjetlost.

Zapitajmo se koliko bi se ljudi u našem kraju odazvalo na takav poziv. Taj čovjek ima jamstvo da ga Bog želi upotrijebiti.

Ulomak iz knjige „Karizma vjere – vjera je…” autora Josipa Lončara. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

O knjizi „Karizma vjere – vjera je…”

„Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo,

dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo.”
Heb 11,1

Bog nam je obećao da će nam ispuniti sve što ga s vjerom zatražimo! Kakva je to vrsta vjere, po kojoj nas Bog uslišava? Što nam o vjeri govori Biblija? Vrijedi li to Kristovo obećanje i za današnjeg čovjeka ili je bilo namijenjeno samo njegovim suvremenicima te posebno izabranim svecima? Što trebamo učiniti kako bismo zadobili tu vrstu vjere…?

Autor knjige ima dugogodišnje iskustvo takve vjere te je to iskustvo uspio prenijeti na mnoge druge vjernike. Kroz molitvu vjere i danas se događaju mnogobrojna čudesna obraćenja, oslobođenja i ozdravljenja!

Bog može postaviti i najbogatiji stol ispred nas, no ako mi taj stol ne ‘vidimo’ i ne znamo kako s njega ‘uzeti’, ostat ćemo gladni. Vjerom, zapravo, uzimamo ono što nam je Bog već dao!

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh