Foto: Unsplash, Cyrus Crossan 

Nitko od njene braće nije imao takvu vjeru u Boga i nije doživio takvu ljubav Isusovu kao ona

Jedna mlada žena doživjela je istinsku promjenu srca „zahvaljujući“ upravo neprijateljima u liku svojih najbližih. Kod kuće su se prema njoj odnosili jako loše i smatrali je glupom, čak je i majka često znala reći: „Žalim što sam te rodila.“ Majčine riječi bile su za nju kao smrt, kad bi ih slušala nešto je umiralo u njezinu srcu. Nitko od njene braće nije imao takvu vjeru u Boga i nije doživio takvu ljubav Isusovu kao ona.

Bol rastanka, postao je tako početak ozdravljenja osjećaja

Poslije jedne bolne svađe, otišla je od kuće i ostala živjeti kod prijateljice u drugome gradu. Već nakon nekoliko mjeseci roditelji su se telefonski javili i rekli da je vole i da čeznu za njom. Iznenadni gubitak kćeri osvijestio ih je i odjednom su shvatili koliko je vole i koliko im nedostaje. Potreban je bio bolan rastanak da shvate kako jako vole svoje dijete i da kćer otkrije da sve ružne riječi koje su joj kod kuće izgovarali, nisu uopće bile znak mržnje, nego ljutnje povezane s određenim trenutkom. Ona je također morala pokazati dokaz svoje slobode, neovisnosti o roditeljima, da bi, kao i oni, mogla otkriti prave i istinske osjećaje. Bol rastanka, postao je tako početak ozdravljenja osjećaja.

Iz knjige „Zašto Bog dopušta patnju” autora patera Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju u elektroničkom izdanju možeš ovdje.