Duhovnost

FRANCIS MACNUTT

Je li se ono što se na Duhove dogodilo Petru – i svima ostalima – dogodilo i tebi? „Jednom sam slušao oca Salvadora Carilla dok je govorio skupini svećenika u Ciudad de Méxicu. Koliko se mogu sjetiti, rekao je: 'Nemojte se previše brinuti da sve teološki objasnite – krštenje u duhu i kako je povezano sa sakramentom krizme. Pitanje na koje morate odgovoriti glasi: Je li se ono što se je dogodilo Petru na Duhove dogodilo i tebi?'“

Je li se ono što se na Duhove dogodilo Petru – i svima ostalima – dogodilo i meni?

Foto: Shutterstock


 

Moramo pokušati razumjeti koliko je Isusu i prvoj Crkvi bio važan taj silazak Duha.

S obzirom na Isusovu strast za liječenjem bolesnika, nije nikakvo čudo što je Isus pokazivao sličnu strast da ljudi prime Duha Svetoga. Jednom je namjeravao potiho ući u Jeruzalem za blagdan Sjenica. Dok je stigao onamo i vidio duhovnu glad očajna naroda, nije se više mogao skrivati, iako su njegovi neprijatelji gledali kako da ga ubiju.

Isus stade i povika: „Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: ‘Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!’“ To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen. (Iv 7, 37 – 39)

Isus je obećao da će, iako odlazi u svojem tjelesnom obliku, doći ponovo i biti s njima (i s nama) na nov i bolji način

U Isusovu poznatu zadnjem obraćanju apostolima (Iv 13 – 17) doznajemo da je njegovo glavno obećanje da će postati svojeg Duha svojim učenicima – i nama. Bili su zatravljeni zato što im je rekao da odlazi i da ih napušta. Budući da su bili zabrinuti, Isusu ih pokušava utješiti objašnjavajući im da je zapravo bolje za njih ako više ne bude tjelesno s njima. Jer ako ne ode, onda ne može ponovo doći u novom obliku:

  • „Neću vas ostaviti siročad.“ (Iv 14, 18)
  • „… bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama.“ (Iv 16, 7)
  • „U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama.“ (Iv 14, 20)

Isus je obećao da će, iako odlazi u svojem tjelesnom obliku, doći ponovo i biti s njima (i s nama) na nov i bolji način: doći će s ocem i Duhom – i ostati s nama. To će pribivanje biti daleko bolje od njegove tjelesne nazočnosti među nama, kad je sjedio za stolom s učenicima i razgovarao ili hodao s njima, jer će to biti nazočnost u nama samima. (Teško je povjerovati da je naša današnja situacija bolja nego da smo bili u Isusovu društvu prije dvije tisuće godina i slušali ga na Maslinskoj gori, ali tako je on rekao.)

Nakon uskrsnuća Isus je nastojao samo na jednomu: da njegovi učenici prime Duha Svetoga

Također je obećao da, kada Duh Sveti dođe i nastani se među nama, upoznat ćemo svu istinu. „Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu…“ (Iv 16, 12 – 13) Kao što je moj prijatelj Tommy Tyson jednom rekao: „To je posao iznutra. Bog danas djeluje iznutra prema van, a ne izvana prema unutra.“

Potičem vas da još jednom pročitate Isusove zadnje riječi koje je uputio svojim učenicima noć prije nego što je umro (vidi Iv 14 – 17). Isus završava svoj diskurs molitvom upućenom Ocu, moleći ga „da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima“ (Iv 17, 26)

A ljubav kojom je Otac volio Isusa jest Duh Sveti – i Isus moli da ta duboka, snažna ljubav bude i naša. Kad bi se to događalo u svakom srcu, ljudski bi se rod preobrazio. Rat bi potpuno nestao.

Nakon uskrsnuća Isus je nastojao samo na jednomu: da njegovi učenici prime Duha Svetoga.

I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju obećanje Očevo „koje čuste od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim“. (Dj 1, 4 – 5) (…)

Bog je učinio nešto što ih je promijenilo. To je bilo vidljivo i čujno kad su eksplodirale karizme Duha – jezici i proroštvo

Stoga su čekali i molili, a onda su se, uz nalet vjetra i plamene jezike koji su se spustili na sve nazočne, svi u Gornjoj sobi ispunili Duhom Svetim. I ne samo njih stotinu ili dvadeset, već je tri tisuće ljudi primilo Duha Svetoga. Ponovo naglašavam da to nije bilo nešto u što su samo povjerovali. Dakako, jesu povjerovali i zato i jesu čekali pedeset dana. Ali više od njihove vjere važno je nešto što im se dogodilo – Bog je učinio nešto što ih je promijenilo. To je bilo vidljivo i čujno kad su eksplodirale karizme Duha – jezici i proroštvo.

Otada nadalje to je služilo kao primjer svim Božjim sljedbenicima:

  • da budu ispunjeni Duhom Svetim (krštenje u Duhu)
  • da budu pomazani Duhom i prime dar karizma koje će ih osposobiti da oslobađaju i liječe trpeće pripadnike naše ljudske zajednice.

Kao što je Petar proglasio na plodonosan dan Pedesetnice (citirajući proroka Joela 2, 28 – 29):

U posljednje dane, govori Bog:

Izlit ću Duha svoga na svako tijelo

i proricat će vaši sinovi i kćeri,

vaši će mladići gledati viđenja,

a starci vaši sne sanjati.

Čak ću i na sluge i sluškinje svoje

izliti Duha svojeg u dane one

i proricat će. (Dj 2, 17 – 18)

 

Pitanje na koje morate odgovoriti glasi: ‘Je li se ono što se je dogodilo Petru na Duhove dogodilo i tebi?’

Prorok Joel želi reći da će i one skupine u Izraelu koje su imale najniži status, kao žene, robovi i djeca, biti jednako blagoslovljeni tim izlijevanjem Duha. Petar je pazio da ne bude nerazumijevanja o tome da svaka osoba može doživjeti svoje osobne Duhove: „Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš.“ (Dj 2, 39) Uistinu: „Svatko je uključen u igru!“

Što je nedostajalo prije dana Pedesetnice? Nije trebalo povjerovati u nov nauk. (Tommy Tyson govorio je da većina kršćana zna daleko više o vjeri negoli što živi.) Bilo je to unutarnje ispunjenje Duhom Svetim, praćeno trajnim pomazanjem.

Jednom sam slušao oca Salvadora Carilla dok je govorio skupini svećenika u Ciudad de Méxicu. Koliko se mogu sjetiti, rekao je: „Nemojte se previše brinuti da sve teološki objasnite – krštenje u duhu i kako je povezano sa sakramentom krizme. Pitanje na koje morate odgovoriti glasi: ‘Je li se ono što se je dogodilo Petru na Duhove dogodilo i tebi?’“

To je pitanje koje si i mi moramo postaviti: „Je li se ono što se na Duhove dogodilo Petru – i svima ostalima – dogodilo i meni?“

Umalo ugašena milost 3DUlomak iz knjige „Umalo ugašena milost“ autora dr. Francisa MacNutta. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Na vrh