Duhovnost

UVODNIK 112. BROJA „BOOKA”

Je li postalo svetogrdno u Crkvi jasno i glasno zamoliti da Bog nekoga ozdravi?! U uvodniku novog broja Booka glavni urednik se pita: Je li postalo svetogrdno u Crkvi za vrijeme mise, kad se moli za nekog bolesnika, jasno i glasno zamoliti da ga Bog ozdravi?!

Je li postalo svetogrdno u Crkvi jasno i glasno zamoliti da Bog nekoga ozdravi?!

Foto: Shutterstock


 

Znamo li da neki bolesnici ne mogu moliti?

Iza mene je iskustvo vrlo teške operacije i teškog oporavka. Čini mi se vrlo korisnim donijeti neka zapažanja proživljena u vlastitoj koži. Nisu sve bolesti iste i svaka bolest ima različite faze, pa tako nisu ni sva liječenja ista. Činjenica je da mnogi ne znaju kako se osjeća bolesnik koji prima jake lijekove protiv bolova. Mnogi ne znaju da tada nismo sposobni ni moliti ni razmišljati, nismo sposobni ispitivati svoju savjest ni kajati se, nismo sposobni prikazivati svoje trpljenje za bilo koga ili na bilo koju nakanu, nismo sposobni ni čitati ni slušati bilo što povezano s Bogom i molitvom. Lijekovi umrtvljuju našu svijest tako da ne razmišljamo ni o obitelji, ni o poslu, ni o bilo čemu što nam je bilo važno kad smo bili zdravi. Prepušteni smo čekanju da dođe do olakšanja i zdravlja. Nažalost, mnogi ne dočekaju ni olakšanje ni zdravlje. To je vrijeme kad smo ovisni o drugima, vrijeme kad grozničavo trebamo nekoga tko će s vjerom moliti za nas, iako mnogi u takvom stanju niti ne pomisle da bi nekoga zamolili za molitvu. Naši bližnji koji su zdravi trebali bi shvatiti u kakvoj smo situaciji i trebali bi preuzeti duhovnu brigu o nama, kao što su liječnici i medicinsko osoblje preuzeli brigu za naše fizičko ozdravljenje. Uistinu je velik blagoslov imati nekoga u obitelji, među prijateljima ili čak samo među poznanicima tko je voljan i sposoban preuzeti molitvenu brigu za one koji sami ne mogu moliti za sebe.

Vjerujemo li mi u snagu molitve?

Takvi bolesnici trebaju nekoga čiji domet vjere nije taj da mole da Bog bolesniku dâ snagu kako bi strpljivo nosio svoj križ, jer kako znamo da je to upravo njegova, Božja volja? Zašto smo tako sigurni da Bog ne želi nešto drugo?! Zašto jednostavno ne bismo molili da bolesnika ispuni Božja milost, da ga Bog privuče u svoje srce, da ga odmori – jer pozvao je umorne i opterećene da dođu k njemu?! Zašto ne bismo molili Isusa da uzme njegove boli i ponese njegove bolesti, da ga svojim ranama iscijeli – jer sve je to učinio za nas na križu?! Kako znamo da Bog ne želi upravo tog bolesnika ozdraviti što prije?! Znamo da Izaija 53. poglavlje – u kojem opisuje Čovjeka boli, Isusa otkupitelja – započinje pitanjem: „Tko će povjerovati u ovo što nam je objavljeno?“ Njegova je sveta volja bila da ponese naše bolesti, da uzme naše boli na sebe i da nas svojim ranama iscijeli. Čini se da je postalo svetogrdno u Crkvi za vrijeme mise kad se moli za nekog bolesnika, jasno i glasno zamoliti da ga Bog ozdravi. Isus je, barem sudeći po onome što je zapisano u evanđeljima, itekako posvećivao svoju pažnju bolesnicima, a i svojim je nasljednicima naredio da čine isto. Ta se briga o bolesnicima u današnje vrijeme gotovo uopće ne vidi u mnogim našim župama, a pogotovo ne na našim misama (velika čast iznimkama!). Čini se da je u mnogim župama domet vjere jedna jedina izgovorena rečenica u misi koja spominje nekog konkretnog bolesnika ili općenito sve bolesnike. (…)

 

Cijeli tekst uvodnika 112. broja mjesečnika „Book” (za travanj 2019.) autora glavnog urednika Josipa Lončara pročitajte u tiskanom izdanju.

 

Što se nalazi u 112. broju

Postoji li čovjek kojem nije potreban Spasitelj?! – odgovara voditelj „Škole molitve“ Mario Halužan.

Slika Isusova lica na velu iz Manoppella nastala je u trenutku Isusova uskrsnuća – znanstvenici su dokazali da to nije bilo ljudskom rukom! U „Booku“ ovaj tekst patera Marka možete pročitati cjeloviti.

Pater Marko u svojoj novoj knjizi „Vidljivi Bog“ piše o tajnama još jedne slike – slike Božjega milosrđa! Donosimo kratak ulomak iz knjige.

Nediljko i dalje neumorno piše komentare nedjeljnih misnih čitanja, koja objavljujemo u „Booku“. Komentar na jedno od dnevnog misnog čitanja čitamo svaki dan na našem portalu www.book.hr. Božja riječ ima snagu.

Jeste li čuli za demona Asmodeja, koji čini da nam ljubav počne biti muka? Pater Pelanowski opisuje što on uzrokuje u našim životima.

Nedavno je u Biblioteci Figulus izašla knjiga „Imam rak, ali on nema mene“ – istinita priča obične žene koja se je najednom našla u nepoznatom svijetu raka. Kate jednostavnim riječima iznosi iskustvo dijagnosticiranja i liječenja a knjiga obiluje praktičnim savjetima. Donosimo vam ulomak!

U „Booku“ 112. još čitamo: kako je jedan mladić na samrti ozdravio snagom Uskrsloga, o pedofiliji u Crkvi – tom vapijućem grijehu protiv nevinih i slabih!; poučne priče, što bi svaka žena htjela reći svom muškarcu, svjedočanstvo majke kojoj je knjiga dr. Emersona Eggerichsa uvelike pomogla u njezinu odnosu s dvojicom njezinih sinova; viceve, stripove…

 

Želimo Vam blagoslovljeno čitanje „Booka”!

 

Svoj primjerak Booka nabavite na kioscima Tiska ili se možete pretplatiti, čime godišnje štedite 60 kuna (ovdje). Jedan od prethodnih brojeva možete prelistati ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

  • 88
  •  
  •  
  •  
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Na vrh