Duhovnost

Je li nam korona ukrala duh Božića? Iako nam se 2020. na svaki način pokušava prikazati kao loša godina, nastojmo tražiti blagoslove u njoj. Srce vjerno ih vidi svugdje i u svemu. Imajmo na umu vječnu istinu da Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube 💕

Foto: Shutterstock

 

2020. godina donijela nam je koronu i život nam se promijenio. I Božić će se slaviti po posebnim pravilima. Mnogi su tužni, depresivni i s nestrpljenjem čekaju novu godinu. Možda se nadaju da će s prvim danima nove, korona nestati i da će se probuditi iz ovog ružnog sna. No, moramo se zapitati – je li nam korona ukrala duh Božića?

Je li dobar koncert, kuhano vino, dobra hrana i blještavilo smisao Božića? Naravno da nije. Mali Božić – Isus želi našu pažnju, bez pretjeranog luksuza

Gledajući današnje stanje, izgleda da jest. Ljudi su naviknuli ići vani, na Advente po gradovima, jesti fina jela i piti kuhano vino. Ove godine toga nema pa su tužni. Nema više luksuznih izlazaka ni dobre svirke. Pa su depresivni. Po gradovima su već odavno postavljeni božićni ukrasi. I sada su se gradovi izgubili u moru blještavila. Ljudi dragi, postavimo si pitanje – je li to smisao Božića? Je li dobar koncert, kuhano vino, dobra hrana i blještavilo smisao Božića? Naravno da nije. Mali Božić – Isus želi našu pažnju, bez pretjeranog luksuza ili nepotrebne svirke. On se rodio u malenoj, prostoj štalici u Betlehemu jer za Njega nije bilo mjesta nigdje, dok smo mi s druge strane, povodom Njegova rođenja, uvijek voljeli dobar provod, te smo na taj način mislili da ga dočekujemo čista srca. Neka nam primjer Isusove poniznosti, tog malenog Djetešca, bude uvijek pred očima.

Danas i mi možemo svojim načinom života i promjenom životnih navika biti zvijezde vodilje koje će pokazivati put do malenoga Božića

Isus ne treba ni raskoš, ni koncerte, niti kuhano vino da bi se osjećao lijepo. Isusu treba srce svakoga od nas, treba mu jedno naše dobro djelo, jedna molitva iz dubine duše kako bi mogao doći. Prije nekoliko tisuća godina, kraljevi su slijedili zvijezdu koja im je pomogla doći do malenoga Kralja. Danas i mi možemo svojim načinom života i promjenom životnih navika biti zvijezde vodilje koje će pokazivati put do malenoga Božića.

Skinimo sa sebe plašt oholosti i taštine i obucimo haljinu poniznosti kako bismo u ovim teškim, naizgled bezizlaznim vremenima, postali malene zvjezdice koje će svojim ponašanjem voditi do najveće Zvijezde, do Spasitelja svijeta

Skinimo sa sebe plašt oholosti i taštine i obucimo haljinu poniznosti kako bismo u ovim teškim, naizgled bezizlaznim vremenima, postali malene zvjezdice koje će svojim ponašanjem voditi do najveće Zvijezde, do Spasitelja svijeta. Jer Isus se treba roditi u srcu svakog čovjeka, doći u svaku obitelj i tu zauvijek ostati. Nemojmo se zavaravati skupim poklonima i blještavilom ovog materijalnog svijeta, koji će jednog dana nestati, već se zaokupimo onim duhovnim stvarima koje nikada ne prolaze.

Ova nam je godina bila izuzetno teška i donijela je velike promjene. Neke su promjene zapravo jako pozitivne…

Ova nam je godina bila izuzetno teška i donijela je velike promjene. Neke su promjene zapravo jako pozitivne. Više nego prošlih godina, sada imamo puno vremena za svoje obitelji, za rođake, prijatelje i one koje smo možda zbog užurbanog načina života, jednostavno zaboravili. Korona je unijela jedan nemir, strah i razdor, ali dogodilo se i nešto jako vrijedno – postali smo povezaniji, počeli obnavljati svoje zajedništvo. Obitelji su na okupu i djeca se vesele malim stvarima. U ovim smo vremenima mogli dosta toga naučiti i iskušati svoje granice. U kući imamo najjače oružje, a to je krunica. I sada svatko u svojoj obitelji može moliti za neka bolja vremena. Jer Bog će milostivo pogledati na svaku molitvu iz čistog srca.

Opazimo Boga u osmijehu djeteta, u zagrljaju bližnjega, u suzama radosnicama roditelja, u zrakama sunca

Neka nam ovaj Božić urodi obilnim plodovima, neka maleni Isus osjeti to istinsko zajedništvo i neka se rodi u svakom ljudskom srcu i tamo neka zauvijek ostane. Opazimo Boga u osmijehu djeteta, u zagrljaju bližnjega, u suzama radosnicama roditelja, u zrakama sunca.

Zaista, Isusu ne treba raskoš kao znak ljubavi, Njemu treba poniznost i spremnost prihvaćanja Njegovih zapovijedi. Ponizimo se pred rođenim Kraljem i predajmo mu se u potpunosti kako bi svi krajevi svijeta vidjeli spasenje našeg Stvoritelja koji nas je došao spasiti.

Autorica o sebi

Zovem se Lucija Prpić i studentica sam pete godine Teologije i Etnologije i antropologije. Imam malo dijete s kojim uživam provoditi vrijeme. U ono malo slobodnog vremena, obožavam pisati duhovne crtice i razmišljanja.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh